Najveća koncentracija kažuna na Mediteranu je na području grada Vodnjana, a da bi ova autohtona gradnja ostala u nasljedstvu budućim generacijama, Vodnjanci neminovno moraju uložiti veliki napor u njihovo očuvanje. Kamene poljske kućice već su stoljećima neizostavni dio vodnjanskog ruralnog prostora i oduvijek su bile sastavni dio života predaka na ovim područjima.
I danas potiču interes ljudi, što dokazuje i uvijek velika posjećenost radionica za obnovu kažuna i suhozida koje se svake godine održavaju nedaleko od Vodnjana u sklopu akcije Moj kažun.
Nakon niza godina u kojima su vrijedne ruke majstora i posjetitelja obnavljale stare kažune i suhozide, ali i podigle nove, veliki je dio Vodnjanštine Ministarstvo kulture proglasilo značajnim kulturnim krajobrazom, a Grad Vodnjan i idejni začetnik ovog projekta Branko Orbanić odlučili su objediniti to u jednu cjelinu - Park kažuna s ulaskom kod Salvele.
U subotu smo tamo zatekli mnoštvo ljudi koji su radili slušajući upute iskusnih majstora. Nekolicina njih koji su radili na prikazima četiri faze gradnje kažuna lokalni su obrtnici, objasnio nam je Orbanić, koji su se toliko usavršili u tradicionalnoj gradnji kamenom da već samostalno grade originalne kažune i suhozide.
- S njima za desetak dana idemo u Englesku graditi kažun u nacionalni park Peak district. To će biti poklon Hrvatske Velikoj Britaniji prigodom ulaska u Europsku uniju. Inače, četvero, petero ljudi bi trebalo raditi svaki dan jednakim elanom da bi sagradili jedan veći kažun za 15-ak, 20 dana, objasnio je Orbanić. (Napisala i snimila Patricija SOFTIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.