Nakon što mu je propala privatna tvrtka, Kanadanin Jean Beliveau krenuo je pješaciti oko svijeta da bi se lijecio od depresije i uspio jer danas ne skida osmijeh s lica, a s puta na kojem je širio poruke mira i razumijevanja medu ljudima vraca se 11 godina poslije intelektualno obogacen i oslobodene misli.
Visok, mršav, s nešto odjece i vrecom za spavanje na kolicima s kanadskom zastavom, Beliveau je uz novinare AFP-a prolazio kroz Kingston na jezeru Ontario te se preko Ottawe treba vratiti u Montreal, odakle je poceo putovanje i gdje mu pripremaju trijumfalni docek 16. listopada.
Glavni grad Quebeca Beliveau je napustio 18. kolovoza 2000., kao 45-godišnjak u depresiji nakon stecaja njegove tvrtke svjetlecim reklamama. Kao ljubitelj jogginga odlucio je optrcati svijet da bi izbrisao poraz, no nakon što je trkom stigao do Atlante na jugu Sjedinjenih Država, usporio je. Pješice je obišao više od 75.000 kilometara kroz 64 države.
Propješacio je pustinje i planine, jeo insekte u Africi i psece meso u Koreji, a zmiju u Kini. Razbolio se samo jednom - u Alžiru, i izlijecio, te doživio samo jedan napad, dvojice pijanih pljackaša u Južnoj Africi.
Na put je krenuo s 4.000 dolara i toliko trošio svake godine zahvaljujuci pomoci životne partnerice Luce s kojom je komunicirao putem Skypea i koja je osnovala njemu posvecenu internetsku stranicu wwwalk.org.
Njegova su djeca podržala oca koji je poceo "cool" pothvat, a Beliveau danas oko sebe širi auru potpune slobode jer nikad ne zna gdje ce nociti i što doživjeti, ali s ljudima uspostavlja trenutni kontakt.
Nije imao sponzora, no upisao se u UNESCO-ov projekt 2000.-2010. promicanja nenasilja za buducnost djece na Lucein poticaj.
Beliveau je najcešce spavao i jeo kod brojnih ljudi dobra srca, o cemu ce napisati knjigu te predavanjima "promicati sklad medu ljudima i poticati ih da jedni druge slušaju, a ne odbacuju".
No osim potpune slobode okusio je i potpunu samocu te je spavajuci pod mostovima, u skloništima za beskucnike i u zatvoru upoznao osjecaj krajnje bijede i nepripadanja.
"Nakon hrane i krova nad glavom, covjeku treba osjecaj pripadnosti", zakljucuje Beliveau, dok Luce, koja ga je citavo vrijeme podržavala dodaje "Ja sam njegova Penelopa, a on moj Odisej".