Nogometaši Osijeka definitivno se ugodno osjećaju u Puli. Ostaje upitno da li je razlog tome što ih u Istri uvijek dočeka "pristojan" broj njihovih
Slavonaca ili gostoljubivost ovdašnjih "starosjedilaca", no neovisno o razlogu s tri ovogodišnja gostovanja na "Drosini" Osječani su kući ponijeli sedam bodova. I dok smo s obzirom na tadašnje stanje u zeleno-žutoj svlačionici na proljetnih 0:0 gledali kao na "punu šaku brade", a 0:1 na otvaranju tekuće sezone vidjeli kao očekivani ishod traljavo odrađenog prijelaznog roka koji je iznjedrio momčad nesposobnu da se odupre i puno slabijim momčadima od osječke, subotnjih 1:3 donijelo je veliko razočaranje. Posebno se to odnosi na izgled pulske momčadi koja je u četiri susreta što su prethodila ovom ulijevala nadu da bi Osijek napokon mogao pasti, no onih 800-tinjak domaćih navijača koji su toplinu svog dnevnog boravka odlučili na par sati zamijeniti prohladnim i maglovitim tribinama pulskog stadiona jedino što su mogli napraviti bilo je da zažale zbog te svoje odluke.
Možemo svi mi sada nakon izgubljene bitke tražiti olakšavajuće okolnosti u činjenici da je sudački debitant Josip Lučić gostima ovom prilikom progledavao kroz prste "šerifski" nastup i prigovore na svaku njegovu odluku, da je možda i mogao pokazati na "bijelu točku" kad je jednog igrača Osijeka lopta pogodila u ruku u gostujućem kaznenom prostoru, no ne možemo pobjeći od realnosti koja kaže da su Osječani na terenu "razbili"
Puljane. I njima je na pulskoj oranici lopta čudno odskakala, prelazila preko noge i završavala u autu, ali to ih nije omelo da se nametnu agresivnošću, da u skoro svakom duelu iziđu kao pobjednici i da na osnovu takvog pristupa od prve minute nametnu pritisak koji je prije ili kasnije morao rezultirati pogotkom. (Ivica CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU
