"Lošinjska ulica nikome nije zanimljiva osim kada se nešto dogodi. Vidite travu? Nitko je ne dođe pokositi dok mi ne nazove Herculaneu. A sada i ovaj požar! Odmah su došli i policija i vatrogasci, a danas i predstavnici Grada koji je valjda vlasnik te kuće, ali kasno je sada. Gdje su bili dok su se tko zna koji likovi okupljali ovdje", požalili su nam se prolaznici, ali i stanari Lošinjske ulice i susjedi zgrade broj 3 u kojoj je u noći sa subote na nedjelju buknuo požar i u cijelosti uništio unutrašnjost.
Kao što je policija već izvijestila, u požaru nitko nije ozlijeđen, već je nastala materijalna šteta. Za sada se ne zna tko je i zašto zapalio vatru, osim da je krenula s prvog kata, ali susjedi kažu da je prava sreća da nije puhala bura kao danima ranije jer bi zasigurno požar zahvatio obližnje borove, a tada bi i šteta, pa i neposredna opasnost, bili daleko veći.
- Ne znam što se desilo, ali dobro da nisam pored te zgrade parkirao svoj automobil kao što to inače činim, jer su letjeli komadi i padali dijelovi zgrade pa bi ga sigurno oštetili. Više od toga ne znam ništa jer ne živim dugo ovdje, rekao nam je jedan mlađi susjed, no vremešni Gracijano Dobrić ipak pamti malo više povijesti te zgrade, jer ih dijeli tek jedan zid, a on je na ovoj adresi gotovo 40 godina.
- Ovdje je prije živio jedan čovjek sa sinovima, ali se unatrag šest, sedam godina razbolio, a nakon liječenja u bolnici smjestili su ga u stacionar u Pazinu gdje je i umro, a sinovi ionako nisu bili više tu. Međutim, tek što je otišao u bolnicu pao je i urušio se dio kuće i zatrpao izlaz u dvorište, ali on se ionako više nije vraćao u tu zgradu i ona je otad prazna i napuštena, kaže nam Dobrić.
U dijelu dvorišta nalazi se i omanja zgrada u kojoj, kaže nam Dobrić, povremeno živi jedan čovjek, ali je i ona prazna više od 15 godina. Tu je, kaže nam, prije živjela starija gospođa, a sadašnji stanar u to je vrijeme bio u jednoj manjoj podrumskoj prostoriji. Kad je starija gospođa umrla, on je uselio u njen dio, ali u posljednje vrijeme dolazi tek povremeno, tek dvaput mjesečno, jer živi negdje drugdje. Na upit je li u veću zgradu netko povremeno dolazio i je li ikoga vidio da ulazi, odgovorio je niječno jer ih, kaže, dijeli zid, a ako i jesu, nisu bučili pa mu tako nisu niti smetali.
- Znam da je dio vrta bio prodan, ali kada i kome, stvarno ne bih znao, ustvrdio je na kraju Dobrić i zaključio da je vlasnik ipak morao biti Grad Pula jer je jedan predstavnik i jučer ujutro obilazio zgarište.
Susjeda s druge strane ulice ističe da su i nju u noći sa subote na nedjelju probudile sirene vatrogasaca te je i ona vidjela veliki plamen, ali je tek drugo jutro otišla vidjeti razmjere štete. Ističe da su je vatrogasci upozorili da ide s druge strane ceste jer su komadi još uvijek padali sa zgrade. Slaže se i ona da bi šteta bila daleko veća da je puhao vjetar jer je sve bilo suho i drvo unutar kuće, ali i okoliš gdje je, nakon košnje, ostala tek suha trava.
- Ma da je netko bio pametan kupio bi bio tu zgradu još prije, jer je lijepa, ali to će sad tako stajati i nitko to neće sanirati, kao po običaju. Nakon što su umrli bivši stanari, Slavko i Beta, samo je propadala i ovo je valjda kraj te zgrade, zaključila je naša sugovornica.
Iako je prema posjedovnom listu, kuća 50 posto u posjedu Grada, a 50 posto privatne osobe, kako saznajemo iz Grada, u svibnju ove godine upisali su se kao jedini vlasnici.
"Vezano za imovinskopravne odnose na nekretnini, oni su konačno uređeni na način da je Grad Pula od svibnja 2016. godine uknjižen kao samovlasnik nekretnine, s obzirom da je preostali suvlasnički dio stekao kao ošasnu imovinu (imovinu bez zakonskih ili oporučnih nasljednika)", kažu nam nadležni iz Grada Pule.
Naglašavaju da je dio predmetne zgrade koristila za potrebe stanovanja osoba s pravom sklapanja ugovora o zaštićenoj najamnini, ali ta osoba nikada nije pristupila sklapanju ugovora.
"S tom osobom se u više navrata bezuspješno pokušalo kontaktirati, s obzirom da uglavnom izbivala s lokacije, a njeno boravište nije poznato. Prema kazivanjima susjeda, nekretninu je koristila povremeno", ističu u Gradu.
U zaključku priče ističu da je za predmetnu građevinu ocijenjeno da nije ekonomski opravdano ulaganje u njenu adaptaciju, odnosno rekonstrukciju, pa se prema tome poduzimaju radnje s konačnim ciljem uklanjanja građevine. Ona će u narednim danima biti osigurana na način da joj se onemogući pristup. (S. Z. T.)