Lijekove uzimaju i bolesni i zdravi. Bolesni ih uzimaju u nadi da ce im pomoci u njihovom ozdravljenju, a zdravi u uvjerenju da ce uz njih dulje ostati zdravi ili da ce im uzimanje lijekova odgoditi nastanak nekih bolesti.
Bolesni uzimaju lijekove uglavnom pod kontrolom lijecnika, a zdravi, u vecini slucajeva, bez te kontrole. Uzimanje lijekova bez kontrole lijecnika i bez tocnog poznavanja bolesti jest samolijecenje ili automedikacija.
Svi lijekovi koje uzimamo, nakon dospijeca u krv izlucuju se iz organizma uglavnom preko jetara, bubrega ili kombinacijom ta dva puta. Jetrima pripada veca uloga u pretvorbi, odnosno metaboliziranju lijekova, a bubrezima u izlucivanju iz organizma. Zbog toga lijekovi u jetrima i bubrezima postižu najviše koncentracije i cesto su ta dva organa, i kada su zdrava, nedužne žrtve lijecenja niza bolesti.
Kada su i sami bolesni, zbog bolesti koja ih pogada i kada je njihova funkcija smanjena, lijekovi koji se preko njih izlucuju nakupljat ce se u organizmu, dostizati više koncentracije u tjelesnim tekucinama i ostajati u organizmu dulje od uobicajenog vremena. Vjerojatnost dodatnih oštecenja tada je još veca.
Lijecnici uvijek znaju više o funkciji jetara i bubrega konkretnog bolesnika od njih samih. No, to nije uvijek garancija da ste, uz uzimanje lijekova pod kontrolom lijecnika, zašticeni od svih štetnih posljedica lijekova. Naime, neka oštecenja bubrega moguca su i u bolesnika bez smanjene bubrežne funkcije, a i u zdravih osoba.
Kada je rijec o ulozi bubrega u izlucivanju lijekova, treba naglasiti da su oni najprokrvljeniji organi u našem organizmu. Svake minute kroz dva bubrega, koja su u osoba teških 75 kg maksimalno teška 300 grama (0,4 posto tjelesne težine), protekne 1.200 ml krvi ili više od petine ukupnog volumena krvi.
Kako krv prenosi uzeti lijek, na taj nacin u bubrege dolazi i velika kolicina tog lijeka. Posebnim se mehanizmima koncentracija lijeka u pojedinim strukturama bubrega može povecati više od 100 puta. Tako se znatno povecava šansa nastanka njihovog oštecenja.
Trajno smanjenu bubrežnu funkciju ima 10 posto odraslih, ili 500.000 milijuna ljudi. Polovica njih ima takozvano manifestno kronicno zatajenje bubrega, s gubitkom više od 50 posto bubrežnih funkcija. Oni obvezno imaju povišen kreatinin u krvi.
Do smanjenja bubrežne funkcije najcešce dovode šecerna bolest i visoki krvni tlak. Ali, zna se da se bubrežna funkcija smanjuje i starenjem. Zbog toga te tri skupine bolesnika moraju biti posebno oprezne i kada uzimaju lijekove pod kontrolom lijecnika, a posebno kada se sami lijece.
Promislimo prije gutanja
Tijekom samolijecenja bolesnici ili zdrave osobe uglavnom uzimaju sredstva protiv bolova (analgetike ili nesteroidne antireumatike), sredstva za spavanje ili smirenje i rijetko antibiotike.
Iz prve skupine najcešce je to acetilsalicilna kiselina (Andol, Aspirin, Aspirin protect, Cardiopirin), paracetamol (Caffetin, Kofan, Lupocet, Coldrex, Lekadol, Maxflu), metamizol (Analgin, Alkagin, Baralgin), ibuprofen (Brufen, Neofen), diklofenak (Voltaren, Naklofen), iz druge diazepam (Apaurin, Normabel, Diazepam), nitrazepam (Cerson) i oksazepam (Praxiten), a od antibiotika oni iz skupine penicilina (Klavocin, Klavax) ili cefalosporina (Ceporex, Ketocef).
Glavni su razlozi za uzimanje tih lijekova glavobolja, bolovi u zglobovima, bolovi u ledima, nesanica i opce loše stanje. Ni jedan od tih lijekova ne izlucuje se dominantno bubrezima.
Svejedno, dugotrajna uporaba analgetika i nesteroidnih antireumatika oštecuje bubrežnu funkciju smanjenjem stvaranja tvari koje osiguravaju dovoljan protok krvi kroz bubrege. Te tvari zovu se prostaglandini jer su prvi put otkrivene u prostati. Posebno se to odnosi na prostaglandine koji šire krvne žile.
Posljedica je oštecenje bubrežnog tkiva zbog njegove slabe prokrvljenosti, akutno, naglo nastalo ili kronicno, nastalo nakon dugotrajne uporabe analgetika. Jedno istraživanje pokazalo je da je 18 posto hospitaliziranih bolesnika koji su uzimali ibuprofen imalo porast kreatinina u serumu, odnosno akutno zatajenje bubrega.
U vecini slucajeva to oštecenje bilo je blago, a ozbiljno u samo 0,9 posto ispitanika. Cešce se sretalo u bolesnika starijih od 65 godina i u onih koji su imali znacajno zakrecenje krvnih žila u srcanom mišicu. Dugotrajna oštecenja nazivaju se kronicnim intersticijskim nefritisom. Analgeticka nefropatija izolirana je kategorija kronicnog intersticijskog nefritisa.
Nastaje uzimanjem mješavine analgetika, svaki dan kroz najmanje godinu dana. Cešca je kod žena, moguce zbog toga što one cešce pate od glavobolje, ali se i cešce lijece uzimanjem niza analgetika, uglavnom onih koji sadrže aspirin i fenacetin. No, ostala je poprilicno cesta i nakon povlacenja fenacetina.
Analgeticka nefropatija ponekad je uzrok nastanka završnog stadija kronicnog bubrežnog zatajenja, odnosno onog stadija koji zahtijeva lijecenje dijalizom, ali u vrlo malom postotku. Najcešce se srece u Australiji, Švicarskoj i Belgiji.