Nakon što je usvojena konačna verzija Strategije razvoja urbanog područja Pula putem ITU mehanizma, odnosno 30,6 milijuna eura Ministarstva regionalnog razvoja putem fondova Europske unije, a koja u sebi sadrži deset strateških projekata, najveću pažnju privlači projekt "Čišćenje podmorja pulske luke: putnički terminal i lukobran". Procijenjena vrijednost tog projekta Strategije iznosi 1,125 milijarde kuna, od čega, naravno, najviše otpada na gradnju terminala, te sanaciju lukobrana.
Sedimentu će trebati par desetaka godina
No, javnost se pita na koji će se način očistiti podmorje pulske luke, izrazito muljevito zbog nekadašnje Pule te stogodišnjeg ispuštanja kanalizacije u luku. Nakon što se izgradnjom obalnog kolektora zaustavilo onečišćenje luke, sada predstoji njezino čišćenje, ali još uvijek nije poznato na koji će se način to izvesti.
Konkretni modaliteti čišćenja trebali bi se utvrdit u idućim fazama planiranja projekta, no, to sasvim sigurno neće biti jednostavno rješenje.
U neslužbenom razgovoru s predstavnicima Centra za istraživanje mora u Rovinju
pri Institutu Ruđer Bošković neslužbeno pojasnili su nam da se u pulskoj luci nije ništa "značajnije" dogodilo kada se, odjednom, maknuo izvor zagađenja, odnosno u ovom slučaju izgradio obalni kolektor. Razlog je jer su se štetne tvari godinama taložile u sediment dna pa će zasigurno trebati par desetaka godina dok se prirodnim putem
taj sediment ne pročisti. Pritom su nam naveli primjer iz Kaštelanskog zaljeva u koji su 60-tih godina prošlog stoljeća izlijevane velike količine žive za potrebe tvornice plastike, a ona je prisutna još i dan danas u Kaštelanskom zaljevu, koji je najzagađeniji hrvatski zaljev na Jadranu. Stoga iz Centra navode da će se trebati dobro namučiti kako bi se odstranile štetne tvari, pritom ističu da je najvažnije da se u zaljev više ne izlijevaju bakterije iz fekalne kanalizacije, koje brzo nestaju. Ipak, pitanje je koliko je teških metala
ispušteno u pulski zaljev i koliko ih je upio sediment, a njih će prirodni sustav polako svesti na najmanju moguću mjeru, koja bi onda mogla biti prihvatljiva prilikom mjerenja.
Za odgovor na koji se način namjerava očistiti pulska luka upitali smo i Odsjek za zaštitu prirode i okoliša Upravnog odjela za održivi razvoj Istarske županije.
- Smatramo da je najprije bitno napomenuti da su se u područje Pulskog zaljeva prirodno ulijevale, i još danas se ulijevaju, vode iz tri potoka (Tivoli u Mandraču, Šijanski potok kod veslačkog kluba i potok Pragrande u krugu brodogradilišta Uljanik). Nanosima vode iz tih potoka pulska je luka oduvijek bila opterećena i muljem koje je u nju ta voda donosila, a što je slučaj i danas. Potoci su kanalizirani za vrijeme Austrougarske monarhije, a korišteni su i za ispuštanje otpadnih voda iz kanalizacije do izgradnje obalnog kolektora, čime je
unos suspendiranih tvari bio značajno povećan. Fekalno opterećenje zaljeva uvelike je umanjeno izgradnjom i puštanjem u pogon obalnog kolektora 2015. godine, a zasigurno je bitno naglasiti i industrijsko opterećenje zaljeva aktivnostima brodogradilišta kao i postojanje marine na samoj lokaciji, odgovaraju u uvodu iz Kabineta župana.
Iz nastavka odgovora jasno je da je rješenje odmuljivanje pulske luke, odnosno zahvat kojim bi se nagomilani mulj uspio otkloniti s morskog dna, no, pritom postoji opasnost da se poremeti biološki aspekt.
Prilikom izgradnje obalnog zida na lokaciji od Riječkog gata do lučice Mandrač, Lučka uprava Pula je 2010. godine obavila kemijska ispitivanja opterećenja mulja iz zaljeva, a sve radi razmatranja njegovog odlaganja na odlagalištima neopasnog otpada, kao iskopa nastalog u sklopu provođenih radova. Ta su ispitivanja pokazala da je taj mulj prihvatljiv za odlaganje na odlagalištima neopasnog otpada iz razloga što odgovara zakonom propisanim kriterijima kemijskog opterećenja, navode iz Kabineta župana te nastavljaju.
Dobro sagledati biološki aspekt
Potom je, u sklopu provedbe zahvata izgradnje nautičko-turističkog kompleksa Sv. Katarina-Monumenti, ove godine provedeno premještanje školjkaša periske, strogo zaštićenog organizma koji je u većem broju pronađen u podmorju zaljeva što je utvrđeno izrađenom Studijom utjecaja na okoliš. Periske su premještene u akvatorij nacionalnog
parka Brijuni, a njihova pojava u Pulskom zaljevu ukazuje na kompleksnost rješavanja problema uklanjanja ili čišćenja mulja iz razloga što je za izbor najprihvatljivijeg tehnološkog rješenja potrebno sagledati i biološki aspekt, odnosno utjecaj mogućeg uklanjanja mulja na organizme koji su trenutno prisutni na lokaciji, ističu iz
Županije.
Upravo stoga iz Županije navode da su mišljenja da se čišćenje Pulskog zaljeva, odnosno aktivnosti odmuljivanja, trebaju raditi i provoditi radi planiranih aktivnosti izgradnje planiranih infrastrukturnih projekata poput, u budućnosti planiranog, putničkog terminala i uređenja pulskog lukobrana. Zaključuju da upravo ti zahvati diktiraju i dinamiku, odnosno rokove u kojima se čišćenje planira provesti. (Goran ROJNIĆ)