Grad Pula je zakljuckom o otpustu dugovanja Zajednici Albanaca Istarske županije oprostio dug od 921 tisuce kuna. Prica doduše zapocinje još 1996. godine kada je tadašnji Fond stambenog gospodarstva sklopio sa Zajednicom Albanaca Istarske županije Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 140 kvadrata u Grahalicevoj ulici, danas Hermana Dalmatina, na neodredeno vrijeme. Mjesecna zakupnina iznosila je nešto više od cetiri tisuce kuna, odnosno 30-ak kuna po kvadratu.
Višegodišnjim neplacanjem zakupnine Zajednica Albanaca zakljucila je prošlu godinu s dugom prema Gradu Puli od cak 1,27 milijuna kuna. No, u studenom prošle godine Zajednica Albanaca podnijela je Gradu zahtjev za otpis dugovanja, ali i zatražila da im se priznaju ulaganja u prostor. U meduvremenu, tocnije krajem srpnja 2008. godine, taj isti prostor Grad Pula dodjeljuje Vijecu albanske nacionalne manjine, na odredeno vrijeme od deset godina, ali bez naknade, uz uvjet da pravo zakupa tog prostora ima i Zajednica albanske nacionalne manjine.
U konacnici, Grad je priznao ulaganja u taj prostor u visini od 350 tisuca kuna bez PDV-a, što se prebilo s dugom zakupnine koju Zajednica nije placala nekoliko godina, ali je i dalje ostao dug u iznosu od nemalih 921 tisucu kuna. Taj je dug, u konacnici, otpisan. Kako stoji u obrazloženju, razlog otpisa je neuspješna naplata potraživanja. Odnosno, nakon cetiri pokušaja da se dug naplati u ovršnim postupcima, što se pokazalo nemogucom misijom, Grad je u prosincu lani odlucio dug otpisati i ne voditi ga više na svojoj potražnoj strani.
U obrazloženju svog zahtjeva, Zajednica Albanaca ustvrdila je da su im dugovanja za zakup nastala zbog renoviranja tog prostora jer je, kako kažu, bio u takvom derutnom stanju pa su bili primorani izvršiti ulaganja u poslovni prostor da bi ga uopce mogli privesti namjeni. Preuredivali su ga cetiri godine i u to vrijeme nisu placali zakupninu. Grad Pula, pak, sa svoje strane istice da su otpustom duga željeli pomoci Zajednici Albanaca da prevlada financijske poteškoce jer se radi o neprofitnoj organizaciji, koja je u probleme zapala zbog ulaganja u gradski poslovni prostor, a to ulaganje Grad godinama nije priznavao što je samo povecavalo dug. Takoder isticu da su ovakvim rješenjem dali potporu daljnjem radu i promicanju Zajednice Albanaca da ostvare svoju funkciju u zajednici.
Medutim, u cijeloj prici zbunjuje cinjenica da je Grad dug pokušao naplatiti s cak cetiri ovrhe, ali, kada nije uspio, jednostavno ga je - otpisao. Stoga, nakon svega, ipak ostaje gorak okus jer se opravdano svi ostali gradski dužnici mogu zapitati zašto se i njima dugovi ne otpisuju.