Pulska udruga SOS telefon djeluje vec 19. godinu, no nažalost ima sve manje volontera. Dok ih je nekada radilo i do 25, trenutno ih je 15 stalnih i dva povremena volontera. Uz rijeci zahvale onima koji svoje vrijeme izdvajaju za pomoc drugima, voditeljica Ivanka Leto veli da uglavnom ostaju raditi ljudi starije životne dobi, koji imaju iskustva i strpljenja, dok mladi brzo odlaze.
- Buduci da je rijec o volonterima u pravom smislu rijeci, koji rade bez i jedne kune naknade, ulažuci svoje vrijeme i napor, pa cak i svoje gorivo, teško ih je zadržati. Nažalost ni ponuditi im ne možemo puno, tek mali, skuceni prostor i puno rada i odricanja, veli voditeljica. Dodaje da je ocito došlo vrijeme da mijenjaju nacin rada i aktivnije se ukljuce u traženje sponzorstva i financiranja raznih radionica i projekata te napominje da sredstva od deset tisuca, koliko godišnje dobiju od Grada, nisu dostatna za bezbrižan rad.I
pak, bez obzira na sve nedace koje ih snalaze u radu, pohvalno je što SOS telefon i dalje uspijeva funkcionirati te njegovi volonteri, otvoreni za razgovor i voljni pomoci, na telefonu dežuraju svakodnevno (osim vikenda) od 17 do 21 sat. Pozivi na broj 0800 84 84 su besplatni. Ove je godine, navodi Leto, u sklopu SOS telefona profunkcionirao i telefon namijenjen osobama s invaliditetom, a na kojem subotom od 15 do 17 sati volontira clanica Društva distroficara Istre. Veli da su na SOS telefon do sada zabilježili više od 20 tisuca poziva, a svakodnevno ih nazove od pet do deset osoba ne samo iz Istre, vec iz cijele Hrvatske.
Leto kaže da se javlja najviše osoba ciji je problem osamljenost i da cesto zovu samo da bi imali s kime popricati o problemima i osjecajima te olakšati dušu. Broj telefona cesto se okrene i zbog problema u porodici i komunikaciji sa susjedima i okolinom. Zovu i mladi ljudi, najcešce zbog problema u obitelji te poteškoca u školi i društvu. Dodaje da imaju i redovite pozivatelje kojima su volonteri zapravo jedini kontakt s vanjskim svijetom. Rijec je o osamljenim, mahom starijim ljudima, koji im cesto kažu da nema njih ne bi znali ni da su živi. Jer, nažalost, zakljucuje Leto, što je društvo naprednije to su ljudi otudeniji i usamljeniji.