Kao u svim velikim pričama sa sretnim završetkom i priča o suradnji novigradskog Muzeja Lapidarium i Gradskog muzeja Vukovar, začeta je slučajno, u danima Domovinskog rata kada je ravnateljica novigradskog muzeja, Jerica Ziherl, prihvatila u svom domu Anđu Mrđen, prognanicu iz Vukovara. Kroz njezinu tugu i bol osjetila je bol svih prognanih Vukovaraca i nesreću jednog predivnog grada bogate civilizacije i prapovijesne kulture, stare preko 8.000 godina. Ta tinjajuća varnica prema Vukovaru potaknula je ravnateljicu Lapidarijuma da u sklopu jedinstvenog i zahtjevnog projekta Upoznajmo hrvatske muzeje u Novigradu, kojega su ove godine inicirali, najprije otvore vrata Gradskom muzeju Vukovara. I tako se najveći muzej Hrvatske, a koji djeluje na prostoru od 3.500 četvornih metara, uselio u petak navečer u najmanji muzej Hrvatske Muzej-Museo Lapidarium, koji obuhvaća prostor od 95 četvornih metara.
U pet odaja
- Moram priznati da nisam vidjela mogućnost realizacije takvog obimnog projekta u ovom malom, ali funkcionalnom prostoru, čisto iz praktičnih razloga, izjavila je ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar, ali kada sam osjetila snažnu želju i upornost kod kolegice Ziherl, promijenila sam mišljenje, dodala je Marić prilikom otvorenja izložbe Prisutnost u prostoru, upriličene u Lapidarijumu.
Sa ushitom i prijateljskim emocijama pohvalila je projekt i neprocjenjiv trud, uložen da se novigradski muzej fizički „transformira“ i respektabilno pretvori u vukovarski, ne bili što zornije predstavili kulturnu baštinu grada u kojem nalazi o prvim stanovnicima datiraju još iz 10. i prve polovice 11. stoljeća.
Atraktivno je osmišljeno rješenje postava izložbe u Lapidarijumu već od samog prilaza, gdje put u prostor muzeja vodi uz samostojeće panoe na kojima je prikazan povijesni razvoj Gradskog muzeja Vukovar, dok se u prostoru Lapidarijuma nalaze vrijedni eksponati iz zbirki koje pokrivaju vremenski raspon od 8.000 godina.
U odjeljcima su tematski raspoređeni predmeti iz zbirke s arheološkog lokaliteta Vučedola i Sotina, dio predmeta i fotografija iz etnografske zbirke, nekolicina uporabnih predmeta Philippa Karla grofa Eltza, cipele iz tvornice Bata, današnjeg Borova, fotografije i dokumenti Lavoslava Ružičke, dobitnika Nobelove nagrade za kemiju (1939.), a sve to preneseno je iz kulturno povijesne zbirke muzeja, zatim su tu postavljene i fotografije razrušenog Vukovara u Domovinskom ratu te umjetničke slike najznačajnijih slikara hrvatske moderne umjetnosti s naglaskom na period između dva svjetska rata (Edo Murtić, Vladimir Becić, Vlaho Bukovac i mnogi drugi) iz zbirke Bauer kao i zbirke Muzeja u progonstvu.
Predavanje o dvorcu
Sa zanimanjem su brojni posjetitelji šetali u Lapidarijumu kroz odaje i zamišljene paviljone Gradskog muzeja Vukovar, kojeg je u San Sebastijanu (Španjolska) Europski kulturni forum, u konkurenciji 29 europskih muzeja iz 24 države, proglasio najboljim muzejom Europe, a ove je godine u Dubrovniku osvojio II. mjesto „The Best in Heritage“ za projekt koji okuplja europske muzeje iz polja kulturne baštine.
Izložbi je prethodilo predavanje o obnovi Dvorca Eltz - Gradskom muzeju Vukovar – čuvaru memorije grada, o kojem je govorila ravnateljica muzeja Ružica Marić. Kroz povijest razvoja grada na desnoj obali Dunava u koju se ulijeva rijeka Vuka, prošetala je prisutne idiličnim ravničarskim krajem, gdje su stanovnici prije razarajućeg rata iskreno uživali u svim ljepotama, na svojim čamcima ploveći do ada, opuštali se vikendom uz riječne skute i na piknicima družili, te bili strastveni ribiči. Ove prirodne ljepote i bogatstvo, dovele su prastanovnike u Vučedol, Sotin i Lijevu Baru još u neolitu, a skulptura Vučedolske golubice koja je otkrivena 1938. godine (nalazi se u Arheološkom muzeju Zagreba) izlaganjem u poraću, 1998., u porušenom Dvorcu Eltz simbolizirala je novi dolazak /povratak Vukovaraca na vlastita ognjišta nakon završenog Domovinskog rata.
Čuvari baštine
-Naše je poslanje da kao čuvari baštine pokažemo koliko su duboki temelji našeg života i kako sve možemo postići živeći i radeći zajedno, zato trebamo o budućnosti učiti od naše djece s kojom najviše radimo, da ne bi postali zarobljenici ratne prošlosti i novih nacionalnih podjela, završila je svoje izlaganje ravnateljica Marić.
Izložba Prisutnost u vremenu otvorena je do19.12. ove godine.
Marić je, predstavila svoje kolege, stručne suradnike, koji su dali veliki doprinos realizaciji izložbe, Rosanku Savić Mitrović, kustosicu likovnog odjela, Renatu Devetak Roca, kustosicu etnografske zbirke, Tonija Rocu, kustosa povijesne zbirke i Zorana Šimunovića, „likovnjaka“,kustosa likovne zbirke.
Ravnateljica Ziherl zahvalila im je na suradnji, objašnjavajući prisutnima da su zbog skućenosti prostora uspjeli „imitirati“ pet soba iz vukovarskog muzeja, umjesto devet autentičnih, čime nije umanjena vrijednost i značaj ove izložbe. Pročelnik Upravnog odjela za kulturu Istarske županije Vladimir Torbica zadivljen izložbenim eksponatima, povijesnim prikazom razvoja Vukovora kroz različite kulturne i društvene segmente života te zluradu sudbinu koja je snašla ovaj grad tijekom Domovinskog rata, istaknuo je kako posebno cijeni napor i snagu volje kojom kroz edukativne radionice provode razne programe s najmlađima, ne dijeleći ih prema nacionalnoj pripadnosti, čime ustvari, na jedini način mogu sačuvati mir i zajedništvo u tom gradu i okrenuti se ka budućnosti, zaključio je Torbica. (Sanja BOSNIĆ)