Slaven Vujić, poznatiji kao 'tata Slaven', predstavio je u pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici autobiografsku knjigu "Vidim te". Otac petogodišnjeg Vita, dječaka s poremećajem iz autističnog spektra, široj je javnosti postao poznat po namjeri da u ruševnom dvorcu Dioš, šest kilometara od Daruvara, izgradi 'Grad anđela' za djecu s teškoćama u razvoju.
Grad anđela
U knjizi opisuje put od sebičnog menadžera do preobraćenja i spoznavanja stanja njegovog sina. Prije projekta 'Grad anđela', osnovao je udrugu Senzori, a 2015. godine je dobio nagradu Ponos Hrvatske za humanitarno djelovanje na dobrobit djece i mladih s teškoćama u razvoju.
Dvorac Dioš u 20-godišnji besplatni najam ustupila mu je Hrvatska salezijanska provincija. Zajedno s 20-ak suradnika do kraja ožujka će, kako je rekao, dovršiti preuređenje zapadnog krila dvorca, nakon čega će moći primiti prvih osmero djece.
- Ovdje nisam došao samo zbog promocije knjige, već prvenstveno zbog promocije ljubavi, kazao je Slaven Vujić pulskoj, pretežito ženskoj publici. U dvorac Dioš uselio je početkom rujna prošle godine, želeći na tom mjestu ostvariti projekt doma za djecu i mlade s tjelesnim i intelektualnim oštećenjima, kao i za nezbrinutu djecu; i koja bi na tom mjestu, uz ljubav i podršku, imala zdravstvenu skrb, obrazovanje u odnosu na sposobnost te mogućnost iskazivanja potencijala kroz rad u polju, drvarnici te u glazbenoj, sportskoj i likovnoj radionici.
Na pitanje misli li u projektu angažirati struku, odgovorio je da se bez struke ne može.
- U javnosti je kriva percepcija da ja ne 'doživljavam' struku. Sigurno je da će u 'Gradu anđela' o onome što je dobro za dijete u razvojnom smislu odlučivati stručne osobe, a ne ja. Ja ću biti domar, nastavio je. Komentirajući pojedine loše medijske napise o njemu, kazao je: "Pitaju me zašto nisam odgovorio. Ja sam odgovorio, ali šutnjom. Ja ću pričati djelima. Tko želi dati sud, davat će ga, ali 'po plodovima ćete ih prepoznati'".
Govoreći o suočavanju s dijagnozom svoga sina Vita, kazao je da je najteže boriti se sa samim sobom.
- Nitko nije spreman imati dijete koje nije 'redovno'. Nema priručnika, nema savjeta, nema ničeg što može pomoći u toj situaciji. Teško je suočiti se s onime što je neminovno, neizbježno. Ja sam, recimo, htio obitelj, 4-5-6 djece, uvijek nasmijanu ženu. Danas nemam ni ženu, ni 4-5-6 djece. Ali opet, gledajući drugim, božanskim očima, ja božjom milošću skrbim za relativno puno djece na razne načine. Tako da imam jako puno djece, više od 50 djece. Možda nisam zadovoljio kao muž i kao Vitov tata, opet, nekome sam mio kao čovjek, kao 'tata' onima koji nemaju tatu".
Bolji čovjek
Govoreći o vjeri, kazao je da je vjera apsolutno pomogla, naglasivši da vjera nije rješenje, nego put.
- Vjera nije značila da je meni lakše jer eto vjerujem da je Bog sa mnom. Zapravo mi je bilo teže. Borio sam se da budem bolji čovjek. Meni je to išlo teško - ne zamjeraj se svakome, nemoj se svađati sa svakim, toleriraj Vitovu ili maminu ljutnju u nekim situacijama, toleriraj Vitove ugrize, ugrizao bi me 50 puta na dan. To je sve bilo protiv moje osobnosti; ja sam žestoki temperament. Morao sam raditi kompromise sa sobom. Vjerujte, danas mi je jednako teško, možda i teže, ali danas bolje podnosim. To je jedina razlika. Danas je Vito dijete koje se više smije. On je popravio mene. On ne zna tražiti čašu vode, ali dovoljna je već genijalnost to što je ovog budalaša od 115 kila doveo u red i napravio nekakvog čovjeka od njega. Moj sin je vrlo poseban, zaključio je Slaven Vujić. (Z. ANGELESKI)