Posljednji ovogodišnji Dorucak s autorom ujedno je i najsvecaniji i kiklopski jer s nama je Predrag Matvejevic, dobitnik Kiklopa za životno djelo, kazao je u nedjelju Vojo Šiljak u programu u kojem se tražila stolica više.
Predrag Matvejevic se prilikom svog razgovora sa Šiljkom dotaknuo raznih tema. Saznali smo da je Krležu iznimno poštovao i družio se s njim, ali je bio na vi s njim, dok je gotovo sa svim ostalim književnicima s kojima je suradivao i suraduje bio na ti.
- Najbliži mi je bio Danilo Kiš, imali smo puno zajednickih trenutaka suradnje i druženja, kazao je Matvejevic te istaknuo da ipak nece u zatvor te da je tekst zbog kojega je tužen krivo prezentiran javnosti. Kako je kazao, prije se naucio klanjati nego moliti te je bio uvijek negdje izmedu azila i egzila, a istaknuo da je vrlo teško biti to nešto izmedu, ali da je de facto bilo upravo tako.
- Kada se govori o bivšoj Jugoslaviji, sada se govori o regiji, nikada se ne kaže Jugoslavija, znam da više nakon Miloševica, Vukovara i ostalog ne može biti Jugoslavije, ali trebala bi biti neka osmoza. Pa beogradski Atelje 212 dugo je vremena izvodio Krležu i tjednima se tražila karta, kazao je Matvejevic. Govorio je i o Titu te o otvorenome pismu koje mu je poslao 1974., a koje je Partija loše prihvatila, o Franji Tudmanu, Papi Ivanu Pavlu II., Miroslavu i Beli Krleži...
Na Šiljkov upit je li bio lijevi i ljevicar, kazao je da imao previše kršcanskog odgoja da bi bio lijevi te da je bio ljevicar.
Za Hrvatsku je kazao da se nije dovoljno pogledala u ogledalo, a za "Mediteranski brevijar" saznali smo da mu je posebno drago djelo. (V. BEGIC)
Zadnje poslijepodne jednog sajma
Drama identiteta je u subotu u popodnevnim satima u Domu hrvatskih branitelja ugostila Antu Perkovica, koji je s urednikom Borisom Pavelicem i Mimom Simic predstavio knjigu "Sedma republika: pop kultura u YU raspadu" u kojoj je (na srecu mnogih) manje mjesta dobio Branimir "Džoni" Štulic od Marka Perkovica Thompsona (opet na žalost mnogih). Što je to bila jugoslavenska pop i rock kultura i je li dubina tekstova heroja ulica i kvartova ciji su (prezreni) ocevi i majke imali dovoljno novca da im kupe gitare i pojacala bila duboka samo zato što su slušatelji (dakle svi mi generacijski bliski autoru) bili plitki (citaj mladi) - ostat ce otvoreno pitanje. Ono što u Perkovicevoj analizi ostaje zatvoreno jest mogucnost da nam se ta vremena ponove jer pomladiti se nitko od nas nece, a poziv na anarhiju valjda necemo po deseti put ponovo prihvatiti - o nekim novim klincima kojima je cak i punk nova i uzbudljiva prica, dakako, nije bilo govora.
Suton uz knjigu bio je rezerviran za dobitnika Kiklopa Ludwiga Bauera, koji je predstavio cak dvije nove knjige "Zavicaj, zaborav" i "Karusel" u izdanju Frakture. O knjigama i autoru govorili su urednik Seid Serdarevic i najbolja hrvatska bauerologinja Lidija Dujic. Sam autor zahvalio se svima koji citaju njegova dijela uz napomenu da se nada da je citatelje uspio i zabaviti. Nakon njega je Predrag Matvejevic predstavio još jedno prošireno izdanje njegovih "Razgovora s Krležom" u cemu su mu pomogli Božo Rudež i Vlaho Bogišic, a zadnji je popodnevni program imao miljenik sajma i publike Krešimir Mišak, koji je u programu AGM predstavlja: Preko ruba znanosti zajedno s Mislavom Hollosom govorio o knjizi "Svjetlosne kugle". (B. VINCEK)