Najstariji stanovnik općine Medulin Ivan Urti Nini proslavio je 95. rođendan, a u slavljeničkoj atmosferi i razgovoru s načelnikom Goranom Buićem i njegovim zamjenikom Damirom Demarinom, koji su ga tom prilikom posjetili, prisjetio se svoga dugog životnog puta. Teške ratne godine kao da su bile jučer, a ne prije sedam desetljeća. Ugodno iznenađen posjetom, odmah je prihvatio ponudu načelnika da iduće godine, nakon obnove, pusti u pogon čuveni mlin na vjetar, jedinstven na Jadranu.
- Neću se popeti na vrh po škalinan kao kad sam bio mali, spremno je u šali reterirao barba Nini, uvijek spreman na šalu.
No, njegov životni put, kojeg se ponovno prisjetio ovom prilikom, bio je vrlo težak.
- U Dachau sam deportiran iz tršćanskog zatvora Coroneo. Nijemci su me s još nekoliko partizana zarobili na Učki, počeo je Nini svoju priču. Talijanska vojska regrutirala je Urtija 1939. i poslala ga u mjesto Novo Ligure gdje je osposobljen za motoristu u avijaciji. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943., vratio se u rodni kraj; na Pomerskom školjiću skrivao se s Ivanom Cukonom Nebeskovim da ih ne bi uhvatili Nijemci. Odatle je krenuo u partizane.
"Kad sam se vratio u Medulin iz logora Dachau, sestra Marija me nije prepoznala. Imao sam samo 40 kilograma", kaže barba Nini. Bilo je to njegovo ponovno rođenje. Američki vojnici oslobodili su logoraše krajem travnja 1945., ali mnogi su umrli jer su se prejeli nakon višemjesečnog gladovanja. Urti je stigao u Medulin početkom lipnja. Toliko je bio fizički slab da oca Josipa, koji je umro nekoliko dana nakon njegovoj povratka, nije mogao ispratiti na posljednji počinak.
Barba Nini ipak najradije priča o nekadašnjem ribarenju u kojem je bio izuzetno vješt.
- S Karlom Marinovićem jednom prilikom sam ulovio toliko ribe da su svi mislili da će nam se brod fundati. Govorili su nam da smo avanturisti. Bakalar nikad nisam kupija, uvijek sam imao sušenog ranja (pauka) kojeg sam ja ulovija, hvali se barba Ivan.
I dok je Nini bio majstor u ribarenju s broda, kako Medulinci zovu čamac, njegov unuk Josip već je više godina na samom vrhu najboljih hrvatskih podvodnih ribolovaca. Ulovi, među kojima je bio i jedan divovski gof, mjere se u desetinama kilograma.
Malo je toliko upornih ljudi koji se ne predaju dubokoj starosti. Iako je prije tri godine operirao kuk, barba Ivan uz pomoć hodalice svaki dan propješači barem jedan kilometar. Ode u prodavaonicu, banku, na placu. Uvijek se razveseli sa svojim Medulincima, popriča s njima, a oni ga jednako srdačno pozdravljaju. (Napisao i snimio Ratko RADOŠEVIĆ)