Ivan Miškovic koji je u listopadu napunio 90. godinu života najstariji je Premanturac. I to Premanturac koji se može pohvaliti izuzetno bogatim životom kao poslijeratni suradnik Josipa Broza Tita, partizanski prvoborac i uvjereni antifašist.
Ovom Premanturcu s cinom general pukovnika svatko bi dao barem 30 godina manje, a njegovo pamcenje i zapanjujuca vitalnost zaintrigirali bi svakoga tko traži recept za dugovjecnost.
- Možda je to zbog moje filozofije života koja glasi: nemoj se nikad predavati, ne daj da te zarobe mržnja i osveta, vec sve prihvacaj optimisticno! No, imam i takve gene jer su mi majka i tetka doživjele 93, a sestra ima 97. Još je jedna stvar važna, a to je da uvijek redovito jedem izmedu podne i pol i 13 sati, a za dorucak svako jutro izribanu jabuku, bananu, narancu i žlicu meda, i tako vec 11 godina, kaže nam Miškovic.
Preživio je i karcinom debelog crijeva prije 11 godina, ali je, kaže, tada bio spreman na najgore te je napisao i testament. Dugovjecnost vjerojatno duguje i cinjenici što ne može mirovati, stalno nešto istražuje, izazivaju ga rariteti, guraju da pronikne u stvari.
Tri tisuce stranica memoara
- Imam vrt, šecem, aktivan sam u Savezu antifašistickih boraca, a zaljubljenik sam u povijest jer je ona uciteljica života. Sad mi je najveci zadatak od tri tisuce napisanih stranica složiti knjigu o mom utjecaju na politicki život u Jugoslaviji i mom radu s Titom, kaže Miškovic. Sprema se raditi i na monografiji Medulina s još desetak autora.
Osim što je dobar poznavatelj povijesti i dogadaja vezanih uz Jugoslaviju, bio je od 1963. do 1972. na celu službe sigurnosti Ministarstva narodne obrane SFRJ-a, a od 1972. do 1973. specijalni Titov savjetnik za pitanja sigurnosti. Za maršala ce reci da je brzo osvajao ljude i uspostavljao kontakte, znao slušati sugovornike i gledati unaprijed.
Miškovic je završio vojnu akademiju, iako je htio studirati književnost. Upisao je pravo, no rat je ucinio svoje i odveo ga u vojne vode. Za sebe kaže da je nepopravljiv borac protiv fašizma i ponosan na sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu.
- To je i moj doprinos suvremenoj Europi, ali žalim što velik broj socijalnih pitanja danas nije riješen, a položaj radnog covjeka je mucan i težak, kaže Miškovic. Prati politiku i kaže da se nekad zbog nje ljuti, nekad smije, a nekad jednostavno ugasi televizor. Najviše ga brine što su mladi bez posla i uzdržavaju ih stariji što znaci da se ne ide naprijed.
- Nikad nisu starci rješavali probleme, vec mladi. Danas mi najteže pada kad vidim da vlada stav besperspektivnosti i kad ljudi kažu da se ništa ne može promijeniti jer smatram da nije tako. Ako se ne baviš politikom, ona se bavi tobom i zato ljudi trebaju dobro paziti kome ce dati glas, kaže Miškovic. Od politicara kojima vjeruje izdvaja predsjednika Ivu Josipovica jer mu, kaže, ulijeva povjerenje i djeluje smireno.
Iako Premanturu obožava, iz nje je bio primoran otici sa samo deset mjeseci zbog talijanske represije. Roden je u kuci iza današnjeg marketa 24. listopada 1920., a otac Mato bio je narodnjak koji se borio za prava Hrvata i zadnji tajnik hrvatske citaonice u Premanturi, koja se nalazila preko puta škole otvorene 1878. kao Hrvatska pucka škola Premantura. Otac mu je roden 1886., služio je u austrougarskoj mornarici i bio u kontaktu s mnogim casnicima, slijedio je politiku Matka Laginje i tadašnjih istarskih velikana, a vodio politiku protiv Talijana.
Samo da ne uništimo obalu
Potvrduje da se Premantura jako promijenila u doba njegova odsustva, a zbog politike olabavile su obiteljske veze jer je velik dio odselio u Ameriku, Italiju i po bivšoj Jugoslaviji.
- Neki pritisak se osjeca od 50-ih, kad je otkrivena kao turisticki biser kojem je zaprijetila betonizacija, ali se hvala Bogu stalo s tim. Imamo 30 kilometara obale koje vec odolijeva valovima i još ce, ako ju svojom glupošcu ne uništimo. Nemam ništa protiv da turisti beru kadulju na Kamenjaku, ali neka nešto ostane i za drugu godinu, kaže Miškovic.
Vec 30 godina je u mirovini, a volontirao je devet godina kao predsjednik Savjeta civilne zaštite i izdao knjige "Pregled narodnooslobodilackog rata u Slavoniji" te "Vojna pozadina u Slavoniji (1941. - 1945.)". Koautor je knjige "Zaboravljeni egzodus" i knjige o civilnoj zaštiti te je napisao 50-ak clanaka za povijesne casopise. (Tatjana GRBIC)
Još uvijek za volanom
Vozacka dozvola Miškovicu je prije godinu dana produžena i može
voziti narednih pet godina. Vozi hyundai i to do Pule, Marcane ili
Pazina. Ne ide daleko jer bi to, kaže, bilo izazivanje vraga, a po noci
ne vozi uopce.
Istra na meti špijunaže
- Bilo je naznaka da bi moglo biti pokušaja atentata na Tita u Istri,
ali je sve u korijenu sasjeceno. Potez Pula-Fažana-Brijuni stalno se
nanovo izucavao i proucavao. Imali smo organizirani sustav zaštite. Ako
bi se pojavio netko sumnjiv, ljudi bi nam i sami dojavili. Neko vrijeme
bili smo jedna od najsigurnijih zemalja.
Tito je mogao imati svoju
rezidenciju bilo gdje, ali odlucio se baš za Brijune da bude prisutan na
prvoj crti i dokaže da nema pomicanja granica, kaže Miškovic.
Dodaje da
je posebno 70-ih Istra bila na meti špijunaže. "Ruse i zapad je
zanimalo kome ce se Jugoslavija prikloniti. Htjeli su je i jedni i
drugi. No, Tito nije bio ni za jednu opciju. Pripremala se promjena
Ustava jer je bio svjestan da republikama treba dati šire ovlasti,
omoguciti decentralizaciju. Špijuni su djelovali iz Trsta, a mi smo
cesto davali lažne informacije. Znao sam ih sve pojedinacno i nazivao
kokošarima", kaže Miškovic.
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD SUBOTE.