Najstariji Gračišćan proslavio 94. rođendan


Leopold Gojtanić Poldo, iz Katuna Gračaškog, proslavio je prekjučer, 12. ožujka, 94. rođendan, a budući da je trenutno najstariji stanovnik općine Gračišće, u čestitare mu je došao općinski načelnik Ivan Mijandrušić, koji svake godine za njihov rođendan posjećuje najstarije sumještane. Mijandrušić je ovom prigodom Gojataniću darovao Rječnik govora zaseoka Mrkoči u Istri i kipić lovca, budući da je slavljenik lovačku dozvolu dobio još daleke1938. godine.

- Godinama unazad družio sam se s Poldom u društvu lovaca, u kojemu je bio običaj da odredimo jednu nedjelju u godini u kojoj ćemo prvog zeca kojega ulovimo odnijeti njegovoj supruzi Slavici, koja će nam od ulova prirediti užinu. Budući da sam u društvu bio najmlađi, zeca sam nosio ja, rekao je ovom prigodom Mijandrušić u društvu vrlo raspoloženog i vitalnog Gojtanića, koji je i na sam rođendan dio prijepodneva proveo u vinogradu obrezujući loze iz kojih priprema svoj poznati muškat.

Gol po afričkom pijesku

Iako je već u godinama Poldo je izuzetno aktivan u Udruzi antifašista Pazinštine, a rijetko mu promakne neko od druženja antifašista u Istri. To ne propušta ponajprije stoga jer je uvjereni antifašist i zato jer druželjubiv, voli biti među ljudima, družiti se i razgovarati. Budući da je čovjek velikog životnog iskustva, bogate biografije i bistra uma, s Poldom se doista ima o čemu razgovarati.                              

Poldo je rođen u Katunu Gračaškom, a nakon završene osnovne škole u obližnjem Lindaru, u Pazinu je za vrijeme talijanske okupacija završio srednju ekonomsku i srednju poljoprivrednu školu. Pred sam Drugi svjetski rat, koji će mu odrediti život, 1940. oženio je Slavicu Šaina, kasnije omiljenu učiteljicu mnogih pokoljenja. Nakon godinu dana braka dobio je poziv za vojsku i tako se 1941. našao na inženjerijskoj obuci za minera u Veroni.

Iskrcavanje saveznik zateklo ga je u Siciliji, gdje je najprije minirao, a potom razminirao mnoge važne objekte. Nakon zauzimanja Sicilije završio je u američkom zarobljeništvu i logoru u Alžiru. Budući da je ondje bilo zarobljenika raznih nacija, čuvši da ima zarobljenika s područja tadašnje Jugoslavije, odlučio ih je potražiti.

- Suka san uniformu sa sebe i gol, samo u crnim gaćicama, poša san po pijesku. Zaustavi me je jedan američki kapetan i pita kamo ću. Reka san da tražim jugoslavenski logor. On je kazao da takvoga nema i pitao me odakle san. Odgovorio san da san iz Istre. Tada mi je pružio ruku, izljubio me i rekao mi da su njegovi otac i majka također iz Istre, sjeća se Poldo.

Nakon toga dobio je američku odoru i smješten je u dio logora u kojem su bili Poljaci. Nešto kasnije je u taj logor došlo 88 Istrana s kojima je ubrzo stupio u kontakt. Poldu je ovdje dužnost bila opskrba zarobljenika.

- Onaj Amerikanac mi je bi više od oca. Pozva me je da odem u Ameriku gdje bih bio direktor u tvornici, ali ja sam rekao da sam već dugo vojnik i da bih rado otišao kući vidjeti obitelj, prisjeća se Poldo tih dana. 

Najbolji su američki crnci

Nakon razvojačenja Poldo je postao član Kotarskog komiteta Pazin, sekretar Općeg trgovačkog poduzeća Pazin i predsjednik Mjesne općine Gračišće. Do umirovljenja 1973. godine bio je na raznim rukovodećim dužnostima, često pozivan da, kako kaže, rješava probleme u raznim poduzećima diljem Istre. Ni u mirovini se nije povukao iz javnog života; aktivan je u udruzi antifašista, a i vrijedan radnik na svom malom imanju.

To ga, vjeruje, održava vitalnim i lucidnim, a kao najvrednije iskustvo u svom dugom i bogatom životu ističe priliku što je mogao upoznati ljude svih rasa iz raznih zemlja, pa na pitanje koji su ljudi najbolji odgovara: Američki crnci! Oni bi ti dali nešto bez da nešto traže zauzvrat, a svi drugi bi ti samo uzeli, a na pitanje koji su najgori, bez dvoumljenja kaže: Fašisti!

Rođendansko druženje s Leopoldom Gojtanićem proteklo je uz zakusku i nezaobilazan muškat iz njegove konobe, te ukusne kolače koje je pripremila Mirjana Brljafa, susjeda koja mu mnogo pomaže. Za rođendan Poldu ovih dana dolaze mnogi prijatelji, a kao i svake godine posebno se raduje drugovima iz Udruge antifašista Pazinštine. (Mirjan RIMANIĆ)   


Podijeli: Facebook Twiter