Sredinom srpnja 2009. ova hrpa željeza izvadena je nakon 73 godine s dna jezera Maggiore. Osim što se oko Bugattija iz 1925. isplela gotovo holivudska prica, ocekuje se da ce na aukciji postici cijenu od cak 90.000 eura.
Gotovo citav svoj vijek Bugatti Brescia Type 22 Roadster s brojem šasije 2461 proveo je na dnu jezera. Umjesto plavog neba, oko njega je bila voda jezera Maggiore. Prošlog ljeta, tocnije 12. srpnja, 73 godine nakon što je potopljen, izvucen je na obalu gdje ga je docekalo mnoštvo radoznalih stanovnika i turista. Prvorazredna ljetna atrakcija, nema što. A ono pravo slijedi 23. sijecnja kada ce se pojaviti pod reflektorima aukcijske kuce Bonhams u Parizu, gdje ocekuju konacnu cijenu izmedu 70 i 90.000 eura.
No, kako je ovaj rijetki automobil završio na dnu jezera? Prema dostupnim podacima, dok je bio u uporabi, imao je kratku, ali burnu povijest, kao stvorenu za Hollywood ili dobar dokumentarac. Prvu registraciju imao je 11. travnja 1925. u Nancyju, kada je isporucen uglednom i imucnom arhiteku, Georgeu Paivi. Pocetkom tridesetih godina prošlog stoljeca Bugatti prelazi u ruke Georgea Niellyja iz Pariza, a nakon njega kupuje ga Marco Schmuklerski, ciriški arhitekt poljskih korijena.
Schmuklerski je od 1933. do 1936. živio u švicarskom gradu Asconi gdje je pohadao umjetnicku školu. Problem je nastao u tome što je automobil i dalje imao francuske registracijske plocice i na njega nisu bila placena carinska i porezna davanja. Marco je otišao iz Ascone 1936. i ostavio automobil svojim domacinima kod kojih je živio u Asconi. No, lokalne vlasti znale su da je luksuzni automobil i dalje tamo i tražile svoj novac. Bugatti je tad vec bio star jedanaest godina, nije više bio ni u odlicnom stanju, a vrijednost carina, poreza i kamata vec je premašila vrijednost samog automobila.
Godinu kasnije ljudi kojima je Schmuklerski ostavio "vruci krumpir" iz straha od optužbe i ovrhe odlucuju se sakriti automobil potapanjem u jezero. No, kako bi ga se kasnije, moglo izvuci van, zakacen je lancem. Nažalost, hrda je vremenom dokrajcila lanac, a automobil kliznuo duboko u jezero. Tek tridesetak godina nakon potapljanja, 18. kolovoza 1967. Bugatti je ponovno viden. Ugo Pillon iz lokalnog ronilackog kluba otkriva automobil na dubini od 53 metra. Bugatti leži na lijevom boku i do polovice je prekriven muljem. Trebalo je još proci cetrdeset godina da ga se konacno i izvadi na površinu, što su obavili clanovi lokalnog ronilackog kluba iz Ascone, a svo to vrijeme Bugatti im je bio popularna ronilacka destinacija.
Cak 73 godine bi ostavile traga i da automobil stoji u garaži, a ne dnu jezera. Šasija je u dobrom stanju, iako prohrdala, a i dijelovi izradeni od drva, aluminija, bakra i gume takoder su ocuvani. Bugatti je i tad bio pojam skupoce i kvalitete, pa time veseli što se na lijevom boku još vide tragovi french blue plave boje karakteristicne za Bugatti, prednja maska je gotovo netaknuta, a i na svjetlima još ima tragova kroma. Ocuvana je drvena podnica, kao i pokazivaci u kokpitu. Prema procjenama strucnjaka Bonhamsa, svega 20 posto automobila može biti iskorišteno. Izrada kopije prema predlošku stajala bi jednako kao i njegova potpuna restauracija, no što ce s njime napraviti diskrecijsko je pravo njegovog buduceg vlasnika. Takoder, i švicarske vlasti konacno ce dobiti svoj novac.