Svake godine 8. rujna obilježava se Međunarodni dan pismenosti čiji je osnovni cilj upozoriti na problem nepismenosti, koji još uvijek postoji u većem dijelu svijeta. UNESCO upozorava da u svijetu ima oko 775 milijuna nepismenih osoba. Gotovo dvije trećine njih su žene, a većina ih živi u južnoj i istočnoj Aziji i u Africi. Ideja o obilježavanju Međunarodnog dana pismenosti pojavila se u rujnu 1965. godine u Teheranu, na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja, o temi iskorjenjivanja nepismenosti.
Pismenost je poznavanje pisma, umijeće čitanja i pisanja. Najveća stopa pismenosti, sto posto, zabilježena je u Gruziji, a najnepismeniji su stanovnici Burkine Faso, sa samo 23,6 posto pismenih ljudi.
Prema posljednjem popisu stanovništva te obrađenim podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj su 32.302 osobe nepismene, što je 0,8 posto ukupnog stanovništva starijeg od deset godina. Nepismeno je 6.735 muškaraca (0,4 posto) i 25.567 žena (1,3 posto). Treba napomenuti da je prije 60 godina, 1953. godine, u Hrvatskoj bilo čak 22,4 posto nepismenih žena i 9,3 posto nepismenih muškaraca te od tada broj neprekidno pada.
Broj nepismenih osoba raste sa starošću, a najviše je nepismenih žena starije dobi. Prema županijama, najviše je nepismenih u Šibensko-kninskoj županiji (dva posto) pa Vukovarsko-srijemskoj (1,6 posto) i Požeško-slavonskoj (1,6 posto). Najmanje nepismenih je u Istarskoj županiji, gradu Zagrebu i u Primorsko-goranskoj županiji - po 0,3 posto.
U populaciji starijoj od 15 godina 30,8 posto ima najviše završenu osnovnu školu, 52,6 posto srednju, a visokoobrazovanih je u Hrvatskoj 16,4 posto. U skupini od 25 do 29 godina čak 26,6 posto je visokoobrazovanih, a samo 8,6 posto osoba starijih od 70 godina je visokoobrazovano. Najviše visokoobrazovanih je u Zagrebu, slijedi Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska županija, a najmanje ih je u Virovitičko-podravskoj županiji.
Podaci hrvatskog Državnog zavoda za statistiku ukazuju da je 1991. godine popisom stanovništva u Hrvatskoj utvrđeno tri posto nepismenih. Godine 2001. taj se postotak gotovo prepolovio (1,8 posto).
Prije nekoliko godina, jedan od najpopularnijih Indexovih blogera "Nepismeni", uz pomoć brojnih posjetitelja uspješno je tragao za gramatičkim i sličnim greškama kojima su se iz dana u dan sramotili domaći političari, estradnjaci te razne ugledne tvrtke i stranke.
Svi koji su u hrvatskom reklamnom, estradnom ili općenito javnom prostoru pokazali da ne znaju razlikovati "č" i "ć", imaju problema s malim i velikim slovima, padežima ili sintaksom završili su na njegovom blogu.
Cjenici u kafićima i restoranima na kojima piše "shveps", "vruča čokolada", "sendvić", "capucino" i "lozovaća" , samo su neki od ulova dojmljive nepismenosti u Lijepoj našoj.
No, primjera nepismenosti ima na svakom koraku. "Tražim 2-je prodavačice za rad u kiosk", "špagheti a' la bolognježe", samo su neki od primjera na koje možemo naići šetnjom gradovima, trgovinama i ugostiteljskim objektima.
Međunarodni dan pismenosti (International Literacy Day) UNESCO-ova je inicijativa, čiji je cilj svake godine podsjetiti međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanja odraslih na globalnoj razini. Pismenost je ljudsko pravo, implicitno sadržano u pravu na obrazovanje. Ono je prepoznato kao pravo u nizu međunarodnih konvencija te uključeno u tekstove ključnih međunarodnih deklaracija.
Općom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. godine priznato je pravo na obrazovanje, a time i pravo na pismenost. Dvije su, međutim, deklaracije otišle još dalje, tako je u Deklaraciji iz Persepolisa (1975.) rečeno: "Pismenost nije sama sebi svrha. Ona je temeljno ljudsko pravo", a Hamburška deklaracija (1997.) naglašava da je pismenost, koja u širem smislu obuhvaća znanje i vještine koje su potrebne svima u svijetu brzih promjena, osnovno ljudsko pravo. (Pripremila Vanesa BEGIĆ)