Nekad se u njima mijesio kruh, tukao bakalar, zelje ili radić s kuhanim krumpirom. Danas su drvene zdjele većinom ukras i uspomena na noninu kuhinju i neka davna prohujala vremena. Zdravko Majcan iz Paladini među rijetkim drvodjelcima na sjeveru Istre izrađuje upravo takve zdjele i kuhače, koje su nekoć bile nezaobilazni inventar istarskih seoskih kuhinja.
U Paladinima, selu iznad jezera Butoniga s vrhuvske strane, okrugle drvene zdjele nazivaju lesenim skledama, drvena korita za čišćenje fažola ili pšenice - njakvicama, a kuhače i zaimače - kuharnicama (k'harnicama) i pajekima.
Naćve, njakvice nekoć su najviše izrađivali drvodjelci s područja Učke, jednostavno i bez rezbarenja. Po navodima iz doktorske disertacije Josipa Milićevića "Istarsko rukotvorstvo", nekad se u naćvama mijesio kruh, a kasnije su služile kao univerzalna posuda.
- U skledi se misilo kruh i makarone. U njakvicah se čistila šenica, k'harnica je rabila za tuć zeji, kumpir i bakala, a pajek za zajemat. Najbolji bakala je iz lesene sklede, raspričat će se po domaće Zdravko.
U rodnom kraju svi ga poznaju kao poštara, tek rijetki kao samoukog drvodjelca. Više od 20 godina radi u pošti u Buzetu, a obradom drva bavi se zadnjih pet, šest, i čest je gost tradicijskih manifestacija, na kojima rado pokazuje tajne ovog starog zanata. U unutrašnjoj Istri nekoć je bilo puno vještih drvodjelaca, a danas se izradom drvenih zdjela bavi još samo njih nekoliko na Ćićariji.
Za izradu zdjela, povjerio nam je Zdravko, najbolje je drvo vrbe, jer je gusto i lagano kad se osuši. Također su dobri lipa, topola i klen. Drvo dijelom siječe u vlastitoj šumi, a većinom ga kupuje. Rado će se pohvaliti svojim rijetkim trgovačkim "ulovom", deblom vrbe promjera 80 centimetara koje je kupio u Zamaskom Dolu i iz njega napravio zdjelu promjera 60 centimetara. "Susjedi su se hvalili da imaju veliku zdjelu kakvu nema nitko i pravi mi je izazov bio napraviti veću", pojasnio je motive svog poduhvata ovaj 49-godišnjak.
Samouk je i reći će da ga je "vajki pijažilo delat s leson" i dodati da je sam ventau (izumio, osmislio) radni stol. Napravio ga je od panja vrbe. Najbolji je radni stol od vrbe jer Zdravko na njemu većinom obrađuje predmete od istog tog drveta. Kada bi radni stol bio od mijelića, tvrdog hrastovog drva, prilikom obrade bi se budući predmeti od mekšeg drveta, poput vrbe, oštetili.
Pohvalit će se da sve radi ručno. "Delan se na roke, po malon klepjen i tučen kada iman čas. Kada se štufan otpočinen i gren en bot pit", reći će on. Sve svoje rukotvorine Zdravko radi iz jednog komada, obrađuje ih i potom suši. Kada su gotove treba ih namazati jestivim uljem i onda mogu trajati, garantira Zdravko - ravnih sto godina.
Pri obradi koristi se starim stolarskim alatom, ordenjem. "Najveć mi rabi teslica, lito za les (dlijeto), batić (čekić), špjana (ručna blanjalica), sekjera ud rokje, jer ona vela je za dvi roki (sjekirica), a br 's rabi za nabrusit lita i sekjere", priča Zdravko.
Drvo obrađuje iz hobija, kada ima vremena, a mogao bi se time baviti i ozbiljnije jer, kaže, na tradicijskim sajmovima sve je veća potražnja za takvim predmetima. Velika mu je želja okušati se i u obradi maslinovog drva, jer maslina je veći izazov od topole i vrbe, tvrđa je i mora se polako obrađivati. (Napisala i snimila G. ČALIĆ ŠVERKO)