"Ugašeno svjetlo u europskoj krčmi - Nacionalizmi danas kao književna činjenica", bila je tema okruglog stola, ujedno i četvrtog po redu organiziranog u sklopu drugih po redu Dana Mirka Kovača. O narodima, nacijama i nacionalizmu na pitanja i primjedbe moderatora Srđana V. Tešina, govorili su Borka Pavičević, Miljenko Jergović, Laszlo Vegel, Filip David, Aleš Debeljak i Katarina Luketić.
U samom uvodu Borka Pavičević, zahvalila je Rovinju na gostoprimstvu i manifestaciji Dana Mirka Kovača, te istaknula poveznicu između grada njene mladosti, kada se o aktualnim temama raspravljalo kod Eđija i u Batani, a danas se to čini na ovom skupu. Upravo na primjeru nesretnih izbjeglica iz Sirije, i svemu onom što se događa u kontekstu njihovog zbjega iz zemlje zahvaćene ratom, a na teritoriju bivših YU država, podsjetila je da po pitanju nacionalizma, nismo usamljeni u Europi, te naglasila da nam danas, možda i više nego ikada, treba novi jezik na kojem će se djelovati po nacionalnom pitanju a koji neće ići u prilog desnice. Miljenko Jergović uskratio nam je svima primisao da smo, barem što se tiče nacionalizma, posebni i originalni.
Originalni nacionalizam
- Samo prvi nacionalizam bio je originalan, a za njega ne znamo čiji je. Konstanta je da se on ponavlja po istim matricama, a ono što je posebno važno i kada je riječ o djelima nekih istaknutih nacionalističkih pisaca je da on nije način na koji oni sami sebe definiraju, već način na koji se i kako, opisuju drugi. Upravo nacionalizam i oni koji se njime bave objašnjavaju vam ono što vi jeste i vi imate biti to. Na mom osobnom primjeru to zvuči ovako. Bošnjački nacionalisti o meni pišu kao o hrvatskom književniku i bivšem Sarajliji, dok u Zagrebu, ja sam, naravno, neki Bosanac ako sam uopće i pisac. Dakle i jedna i druga strana bolje od mene samog znaju što sam, i pri tom mi osporavaju pravo na jezik, prostor, pa ako hoćete i onaj stambeni prostor, prokomentirao je Jergović, kazavši da tako funkcionira nacionalizam o kojemu se najmanje govori/piše a on je najzanimljiviji.
Gdje da Vas smjestimo, bilo je pitanje postavljeno Laszlu Vegelu, na koje je i ovog puta, baš kao i iks puta ranije od 90-ih naovamo odgovorio da je po nacionalnosti Mađar, odnosno Novosađanin. Govoreći o nacionalizmima, odnosno činjenici da je on jači i istaknutiji u postkomunističkim zemljama, Vegel je rekao da je njegov najjači problem u tome što nema - protuteže.
- U postkomunističkim zemljama ljevica se izgubila i ne može se prilagoditi novim uvjetima. Između ostalog i zato jer raspolaže sa starim rječnikom koji je nepoznat mladim generacijama. Način da se suprotstavimo nacionalizmima, koji će uvjeren sam sve više i više rasti, je taj da stvorimo novu subkulturu, literaturu i omogućimo da ljevica (pro)nađe svoje mjesto na lijevoj strani.
Filip David, književnik i prijatelj Mirka Kovača, podsjetio je na rane 80-e i knjige koje su imale nacionalistički predznak i time bile i neka priprema i temelj za ono što se odigravalo desetljeće poslije.
- Manjina pisaca (njih tridesetak iz svih država Jugoslavije) među kojima i Mirko Kovač tome se pokušala oduprijeti. Izdali smo i priopćenje, zamolbe u kojima smo tražili/zahtijevali da se političke elite dogovore. No, naše su ideje poražene, rekao je David, dodavši da je danas prevladava politički pragmatizam koji je opasan jer je on vrsta manipulativnog nacionalizma.
Balkanska krčma
- Nacionalizam je naše čudovište, spremno da nas pojede, a ovaj i ovakav patriotizam najbolje utočiste protuha, a naše zemlje odličan poligon da se s ovih prostora zapali svijet, zaključio je Filip David. Slično razmišlja i Aleš Debeljak, koji se slaže i kaže da je nacionalizam utočište protuha.
- On je jednostavan. Može se zgusnuti u privlačnu formulu koja uspijeva podijeli ljude na nas i vas, stvarajući utisak (a govorili smo o protuhama) kako je pojedinac veći od samog sebe.
Katarina Luketić, govoreći o ugašenom svjetlu u europskoj krčmi, podsjetila je na Krležu, odnosno njegovu balkansku krčmu a s njom u svezi i činjenicu da su te dvije riječi možda i najčešće citirane od početka devedesetih, najčešće od osoba koje Krležu nisu čitale. A da nacionalizam nije prošlo svršeno vrijeme dokazuje i priča s izbjeglicama, ali i podjela Europe na središte i periferiju. Također, istakla je i činjenicu prema kojoj fašističke stranke u Europi jačaju, kazavši da možda i iz dnevnog boravka to ne izgleda tako, no kada se to "prebaci" u konkretne brojke i pri tom ustvrdi da ih je danas u Njemačkoj oko 300 tisuća, onda to postaje ozbiljno.
Ipak, za kraj okruglog stola, mada to nije izrečeno na kraju, niti kao zaključak, a po najmanje kao riječi koje bi trebale donijeti utjehu izdvajam primjedbu Aleša Debeljaka koji je rekao da je ljudski duh sličan padobranu. I jedno i drugo (i duh i padobran) da bi funkcionirali moraju biti otvoreni. (Nina ORLOVIĆ RADIĆ)