Hrvatska, prema NATO-ovom izracunu, troši 109 dolara po stanovniku za vojsku i obranu, što je stavlja u rang sa zemljama clanicama NATO-a poput Poljske i Estonije. Prema istom izvoru, na obranu, racunajuci po stanovniku, trošimo upola manje od susjedne Slovenije i oko 13 puta manje od SAD-a.
Sjevernoatlantski savez svake godine objavljuje podatke o obrambenim proracunima svojih clanica, a buduci da je Hrvatska pristupila NATO-u prošlog proljeca, prvi se put našla u NATO-ovoj statistici.
Ta statistika govori da se rijetko koja clanica Saveza lani pridržavala preporuke da bi se potrošnja za obranu trebala kretati oko dva posto BDP-a. Na toj ili višoj razini bilo je samo pet clanica, a to su Francuska, Grcka, Velika Britanija, SAD i Albanija koja je NATO-u pristupila istog dana kada i Hrvatska. No, za razliku od albanskog, hrvatski vojni proracun prošle je godine bio 1,6 posto BDP-a.
Medutim, puno više od ukupnog iznosa koji se izdvaja za vojsku i obranu, u hrvatskom slucaju brine raspodjela tog novca.
Prema NATO-ovim izracunima, lani je 72,4 posto novca otišlo na osoblje, što znaci da je tek manji dio novca uložen u opremanje, modernizaciju, infrastrukturu i slicno. Hrvatska nije jedina clanica koja ima ovaj problem: vrlo slicna raspodjela sredstava postoji i u Belgiji, Italiji, Portugalu i Rumunjskoj.
"Idealno bi bilo kada bi omjer bio takav da trecina sredstava ide na osoblje, trecina na hladni pogon, a trecina na razvoj i modernizaciju", pojašnjava Zlatko Gareljic, predsjednikov savjetnik za obranu.
Raspodjelu novca vrlo slicnu idealnoj imaju, primjerice, Sjedinjene
Americke Države. Gareljic smatra da ce i Hrvatska dugorocno promijeniti
omjer troškova unutar obrambenog proracuna, no upozorava da treba biti
realan.
Prema njegovom mišljenju, za Hrvatsku bi dobra promjena bio vec
i omjer od 50:50, odnosno da se pola vojnog proracuna troši na osoblje,
a ostatak na hladni pogon te opremanje i modernizaciju.