Štednja u državnom proracunu dosad nije zahvacala Katolicku crkvu, ali bi se to u godini kada državnom proracunu i s novim porezima nedostaje deset milijardi kuna konacno moglo dogoditi. Zaobilaženje Crkve svaki put kad su se cinili rezovi pravdalo se cvrstim ugovorom sa Svetom Stolicom iz 1998. godine po kojem država Crkvi svake godine mora isplatiti dvije prosjecne hrvatske bruto place po svakoj župi, što je u ovoj godini trošak nešto manji od 300 milijuna kuna. Iznos je to za sto milijuna kuna veci od troškova besplatnog prijevoza ucenika, koji je Vlada ukinula rebalansom prije dva tjedna.
Pritisnuta nedostatkom novca u državnom proracunu Vlada je, potvrdilo nam je više izvora bliskih Banskim dvorima, krenula prema Vatikanu s inicijativom da se odgodi ili barem ublaži placanje crkvenog nameta. Prijedlozi variraju od toga da se obveze za ovu i sljedecu godinu umanje te da se ta razlika isplacuje kad se gospodarstvo oporavi do toga da se u na godinu ili dvije obustavi isplata.
Iako se o toj obavezi cesto govori kao o placama župnika, nijedan župnik ustvari ne dobiva taj novac, nego on sjeda na racun Katolicke crkve, a ona ga koristi za izgradnju svojih pastoralnih objekata i karitativnu djelatnost.
Isplata je zapocela 2000. godine, a uz dvije prosjecne bruto place po župi država je dužna Crkvi isplatiti i dodatak od 20 posto na taj iznos i to za rješavanje pitanja mirovinskog statusa klera, redovnika i redovnica koji su navršili 65 godina. Dodatak od 20 posto država je dužna isplacivati deset godina, odnosno ta obveza prestaje sljedece godine. Dosad je država Katolickoj crkvi isplatila najmanje dvije milijarde kuna, a Vlada ce u besparici po svemu sudeci nastojati barem umanjiti godišnje iznose ili odgoditi placanja za godine kada ce gospodarstvo poceti bilježiti rast. Naravno, tako ce stvoriti dug, jer, iako uskoro prestaje isplata dodatka, obveza isplate dvije bruto place je vjecna, pa ce država kad-tad morati podmiriti crkvenu rentu ako Vatikan i pristane Vladi olakšati situaciju na godinu-dvije.
Sam ugovor sa Svetom Stolicom kaže da se može "zapoceti prilagodba ugovora novima okolnostima ako bilo koja od ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ugovor". Teško je reci može li se pri tome Hrvatska pozvati na pogoršanje gospodarske situacije u zemlji, obzirom da ni 1998. godine kada je potpisan ugovor o gospodarskim pitanjima, a pogotovu godinu dana kasnije nije imala blistavu situaciju u gospodarstvu.
Osim što ce Vlada pokušati ishoditi pristanak Vatikana na doprinos prevladavanju financijske krize u zemlji. nedostatak novca u proracunu osjetit ce i Hrvati u BiH jer, tvrde naši izvori, škare rebalansa ce zahvatiti i pomoc koju Vlada šalje u tu susjednu zemlju.