Čelnici zemalja članica Europske unije okupit će se u nedjelju popodne u Bruxellesu na summitu EU-Turska, na kojem će glavna tema biti suradnja na zaustavljanju migrantskog priljeva u Europu, što je dosad ozbiljno uzdrmalo schengenski prostor, jedno od najvećih postignuća u europskim integracijama.
Koliku važnost EU pridaje tom sastanku govori i činjenica da će na summit doći šefovi država ili vlada zemalja članica EU-a, među njima i hrvatski premijer Zoran Milanović, što nije uobičajeno jer na summitima s trećim zemljama Uniju predstavljaju predsjednici Europskog vijeća i Komisije.
Na summitu će uz šefove država ili vlada zemalja članica sudjelovati predsjednici triju europskih institucija - Europskog vijeća Donald Tusk, Komisije Jean-Claude Juncker i Parlamenta Martin Schulz.
Tursku će predstavljati premijer Ahmet Davutoglu.
Čelnici EU-a pokušat će privoljeti Tursku na tješnju suradnju kako bi pomogla usporiti priljev sirijskih izbjeglica koji najvećim dijelom kreću iz Turske preko grčkih otoka i dalje prema sjeveru Europe.
EU i Turska prošli su mjesec postigli načelni dogovor o zajedničkom akcijskom planu za suočavanje s izbjegličkom krizom, a taj dogovor sada treba konkretizirati. Taj plan uključuje financijsku pomoć Turskoj, koja bi zauzvrat zaustavila migrantski val. Na summitu bi trebala biti prihvaćena zajednička deklaracija na čijem se nacrtu intenzivno radi.
Hrvatski dio 7,4 milijuna eura
Turska, koja je po službenim brojkama primila 2,2 milijuna Sirijaca, očekuje od EU-a veću financijsku pomoć, liberalizaciju viznog režima i pomicanje turskih pristupih pregovora s mrtve točke.
Akcijski plan predviđa tri milijarde eura pomoći Turskoj, od čega bi 500 milijuna eura išlo iz europskog proračuna, a ostatak bi trebale osigurati zemlje članice. One bi trebale uplatiti iznos po jedinstvenom kriteriju, njihovu doprinosu u europskom proračunu na temelju bruto nacionalnog dohotka. Najveći dio otpada na Njemačku, 534 milijuna eura, dok bi Hrvatska po tom izračunu trebala uplaliti nešto manje od 7,4 milijuna eura.Međutim, većina članica još ponudila svoje doprinose tako da još nema jamstava da će taj iznos biti prikupljen.
Taj novac bio bi namijenjen za poboljšanje životnih uvjeta izbjeglica, od kojih samo 300 tisuća živi u izbjegličkim kampovima, a ostalih 1,9 milijuna raspršeno je po većim turskim gradovima.
Novac se neće uplaćivati izravno Turskoj, nego će se njime financirati konkretni projekti poput školovanja izbjegličke djece, zdravstvene zaštite, vraćanje ilegalnih migranata i poboljšanje obalne straže.
Najstarija kandidatkinja za ulazak u EU
O otvaranju EU-a prema Turskoj govori i najava da bi sredinom prosinca trebali biti otvoreni pregovori u poglavlju Ekonomska i monetarna unija. Turski dužnosnici ističu da se neće zadovoljiti s tim nego da žele sljedeće godine otvoriti još pet ili šest poglavlja.
Turska je najstarija kandidatkinja za članstvo u EU. Zahtjev je podnijela još 1987. godine, a pristupne pregovore otvorila je u listopadu 2005. godine, istog dana kada i Hrvatska, koja je već više od dvije godine punopravna članica. Do sada je u proteklih 10 godina otvorila pregovore u 13 pregovaračkih poglavlja, a zatvorila samo u jednom - Znanost i istraživanje. Zadnji put neko poglavlje bilo je otvoreno u studenome 2013. godine.
Iako pregovori o članstvu traju, dobar dio članica EU-a, među njima i najveća Njemačka, protivi se turskom članstvu i umjesto članstva nude privilegirano partnerstvo.
Jedan od većih problema u odnosima Turske i EU-a je Cipar, čiji je sjeverni dio pod kontrolom ciparskih Turaka i njihovu samoproglašenu državu ne priznaje nitko osim Ankare.
U EU su ranije često kritizirali autoritarne tendencije vladavine turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, ali je u posljednje vrijeme uočljivo izbjegavanje kritičnih tonova prema Turskoj.
Jedan od razloga za zabrinutost je i pogoršanje odnosa između Turske i Rusije nakon što su Turci srušili ruski zrakoplov na granici sa Sirijom, što se navodi kao jedan od razloga Erdoganova izostanka sa summita. EU, naime, želi imati Rusiju kao saveznicu u borbi protiv Islamske države. (Hina)