Izborni modeli mogu ojačati ili oslabiti stabilnost vlasti pa je svaki razgovor o načinima na koji se bira – jedna od najvažnijih političkih tema. Ustavni sud je nedavno procijenio da je za održavanje referenduma u Hrvatskoj potrebno prikupiti 404.252 potpisa – to je 10 posto ukupnog broja birača u Hrvatskoj pa je tako propala akcija prikupljanja potpisa udruge »U ime obitelji« za referendum o izbornom sustavu. Poznato je da je ta udruga predlagala izborni paket u kojem je najbitnije preferencijalno glasanje unutar listi, zabrana prijeizbornog koaliranja te snižavanje izbornog praga za ulazak u parlament na tri posto glasova.
Za sljedeće parlamentarne izbore krajem 2015. godine možemo biti sigurni da ostaje razmjerni izborni sustav, i to najvjerojatnije u 10 sadašnjih izbornih jedinica, koji će se od dosadašnjeg načina glasanja razlikovati u tome da će birači moći dati jedan preferencijalni glas kandidatu s one izborne liste koju su zaokružili. Onaj tko uspije dobiti 10 posto preferencijalnih glasova »preskače« redoslijed kandidata na listi.
Drugo što je važno, najvjerojatnije će biti uvedena obaveza da je na svakoj izbornoj listi i 40 posto žena te više neće biti nositelja listi.
To je ukratko ono što je predložio SDP i što je prošlo u prvom saborskom čitanju. Posljednji rok da se nešto mijenja u izbornom zakonu za parlamentarne izbore je 15. veljače. Sada je jednomjesečna stanka u Saboru, a eventualno usuglašavanje oko zakona realno ne treba očekivati prije završetka predsjedničkih izbora.
Osim SDP-ovog, u igri su još dva prijedloga izbornog zakona. Hrvatski laburisti i zastupnici Josip Kregar, Gvozden Flego i Jadranka Kosor predlažu tri preferencijalna glasa na listi, nespojivost dužnosti gradonačelnika i načelnika sa zastupničkom te zabranu kandidature osobama koje su pravomoćno osuđene na zatvor dulji od šest mjeseci, te koji su osuđeni za djela ratnog zločina i korupcije. A IDS i Furio Radin žele preustroj izbornih jedinica kako među njima ne bi bilo razlika broja birača većih od pet posto.
Za usvajanje izmijenjenog izbornog zakona potrebna je kvalificirana većina svih zastupnika u Saboru, a za očekivati je da će proći minimalistička promjena koju predlaže SDP, uz eventualnu isto tako minimalnu dogradnju iz druga dva prijedloga. No, još nije kasno i za nešto radikalnije izmjene.
Oslabiti podjelu
Mogućnost korištenja samo jednog preferencijalnog glasa na listi koja se zaokružuje doista ne može donijeti nikakvu bitnu promjenu, no Milanovićev SDP je bio ustrajan u stajalištu da je postojeći zakon s razmjernim sustavom u 10 izbornih jedinica, koji se primjenjuje u izborima za Hrvatski sabor još od 1999. godine poželjan i za Hrvatsku vrlo dobar model.
Kritike na postojeći razmjerni izborni model usmjerene su prije svih na partitokraciju i svemoć predsjednika stranaka. Jednim dijelom je iz tog kuta proizišao prijedlog udruge »U ime obitelji«, no sa slične pozicije svoj izborni program i zapravo svoj prijedlog mogućih ustavnih promjena predlaže i predsjednik RH i predsjednički kandidat Ivo Josipović.
Tako Josipović u svom programu navodi da dio struktura u političkim strankama pokušava oslabiti podjelu i međusobnu kontrolu vlasti te putem klijentelističkih i političkih mreža stvoriti monopol i »parasustav« vlasti, a građani i institucije civilnog društva nemaju ozbiljniji utjecaj na političke procese. Zato je tolika podrška preferencijalnom glasanju. Bez dubokih političkih promjena, posebno liberalizacije izbornih zakona i novih temelja stranačkog organiziranja, nije moguće provesti ekonomske reforme – piše u Josipovićevom programu.
Ustavne promjene u koje će Josipović navodno ići nakon izborne pobjede postavile bi ustavni okvir za uspostavu pet do osam regija, novi zakon o političkim strankama te mješoviti izborni sustav u kojem bi pola zastupnika bilo izabrano razmjerno – putem stranačkih i drugih lista, a druga polovica zastupnika većinskim sustavom. Kad bi to prošlo, Hrvatska bi se vratila na izborni sustav kojeg je imala 1992. godine i koji je tadašnjem HDZ-u osigurao iznimnu, rekordnu natpredstavljenost.
Za 60 zastupničkih mjesta biralo se razmjernim sustavom pa je lista HDZ-a s 43,7 posto glasova dobila 31 mandat. Ali je u većinskom dijelu izbora relativnom većinom (dakle, sve se riješavalo u prvom krugu izbora) HDZ dobio čak 54 od 60 mjesta, ili čistih 90 posto mandata! U tom većinskom dijelu izbora, natpredstavljenost je dakle iznosila gotovo 50 posto glasova.
Naravno, danas je stranački raspored snaga drugačiji. Tuđmanov HDZ se tada, 1992. godine percipirao kao pobjednička stranka koja je ratom izborila hrvatsku samostalnost, iako je zapravo pod okupacijom bilo ostalo tridesetak posto teritorija Hrvatske. Ali, u državi koja je i dalje prilično ideološki podijeljena, u kojoj se u protekle tri godine baš nikad nisu našli niti razgovarali o bilo čemu aktualni premijer i aktualni šef opozicije ne bi bilo dobro izbornim modelom potencirati razliku u rejtingu koja nije realna.
Neprihvatljive promjene
Naravno, opasnost od natpredstavljenosti to je veća ako je kriza duboka i ako se već ocrtavaju obrisi nekakvog novog totalitarizma. Tomislav Karamarko govori kako će HDZ mijenjati Ustav unošenjem u njega veličajne uloge Franje Tuđmana, a Ustav će HDZ moći mijenjati kroz parlament jedino ako njegova koalicija bude imala dvotrećinsku većinu, ili pak ako se promjene dogovore barem djelomičnim, potrebnim konsenzusom. Ta čežnja za dvotrećinskom većinom je simptom opčinjenosti Orbanovim i Erdoganovim sindromom. Orban je uspio steći dvotrećinsku parlamentarnu većinu pa je konzervativno mijenjao Ustav, Erdogan nije još to uspio.
Karamarko ni ako dobije vlast neće moći mijenjati Ustav konsenzusom, jer te promjene koje bi HDZ predložio neće biti prihvatljive svima.
Ali konsenzusom neće moći mijenjati Ustav niti Ivo Josipović jer će barem HDZ biti protiv tih promjena koje će on predložiti – ako postane novi predsjednik i ako se onda poslije pobjede doista upusti u tu avanturu izrade i u proceduru donošenja novog Ustava RH. Rekao je da hoće pa će teško to moći izbjeći. Većina odredbi tog ustavnog prijedloga unaprijedila bi i racionalizirala hrvatski politički sustav, osobito je važno smanjiti broj županija, modernizirati upravu i napokon ustavno razrješiti ovu sadašnju nemoguću situaciju u vezi referenduma u kojoj praktički bilo koje pitanje može na općem referendumu vrlo lako proći.
No, situacija u kojoj predsjednik Republike donosi novi Ustav na referendumu nije primjerena zrelim parlamentarnim demokracijama. Neki to zovu i (više ili manje puzajućim) državnim udarom.
Vodećih 170 stručnjaka za izborne sustave širom svijeta u jednoj su znanstvenoj anketi još prije 10 godina proglasili personalizirani razmjerni sustav njemačkog tipa najboljim na svijetu. Uz sitne izmjene, taj je sustav u Njemačkoj u primjeni od 1953. godine, a karakterizira ga glasanje s dva glasa. Jedan se daje političkim strankama, a drugi pojedinačnim kandidatima i pritom nije ograničeno da kad građanin bira pojedinačnog kandidata on mora biti s iste one stranačke liste za koju je taj građanin glasao. Taj je izborni sustav ipak prilično kompliciran.
U Hrvatskoj bi vjerojatno bilo najbolje zadržati razmjerni izborni model, ali tako da se maksimalno omogući preferencijalno glasanje, tako da zaista građani biraju osobe koje ulaze u parlament. Već u siječnju je prilika vladajućoj koaliciji da dogovori i da progura prijedlog s moguća tri preferencijalna glasa na sljedećim izborima za Hrvatski sabor.
Zakošek: Zadržati razmjerni izborni model
Po mom sudu trebalo bi zadržati ovaj izborni model, a model za koji se zalaže Ivo Josipović ipak bi bio povratak u 90-te godine, kaže nam dr. Nenad Zakošek, profesor Fakulteta političkih znanosti.
Zakošek kaže da svakako treba srediti izborne jedinice, one bi trebale biti varijabilne po svom opsegu, znači u njima bi trebalo birati različiti broj zastupnika. Tako bi se postigla maksimalno ujednačena težina glasa i valja otvoriti prefencijalno glasanje. On je za to da nema praga za preferencijalno glasanje, znači da se rang lista radi isključivo prema glasanju građana.
Neki kažu – ali onda će mediji jako utjecati na izbor zastupnika u Sabor. Pa da utjecat će, ali mediji ionako uvijek utječu na izbore. I jasno je da će predsjednici stranaka i te kako utjecati tko će uopće doći na liste.
A ako je potpuno slobodno glasanje na listama, onda koaliranje pada u vodu, ono se destimulira. Tako da zabrana koaliranja nema nikakvog smisla. I važno je da imamo regionalne izborne jedinice tako da regionalne stranke mogu ući u parlament.
Njemački sistem s dva glasa otvara u nedovoljno razvijenim demokracijama velike mogućnosti manipulacije. To se pokazalo u Albaniji koja je uvela njemački izborni sistem, rekao nam je Nenad Zakošek. (Zdenko DUKA)