RTL Televizija u nedjelju ce emitirati srpski film "Žikina dinastija", jedan od brojnih njegovih nastavaka, bez prijevoda! Ucinit ce to premda ih emitiranje "stranog" filma bez titlova dovodi na korak do još jedne opomene Vijeca za elektronicke medije, a onda i do mogucnosti da privremeno, ako ne i trajno, izgube koncesiju.
Podsjetiti valja da je, nakon gradanske pritužbe da je RTL emitirao srpski film bez prijevoda, Vijece upozorilo RTL na zakonsku obvezu objavljivanja programa na hrvatskom jeziku. RTL na to povlaci iz programa za prošlu nedjelju najavljeni srpski film "Žikina dinastija", ali s RTL-a vec dan poslije javno traže ostavke svih clanova Vijeca. Javnost je naputak o prevodenju mahom osudila. RTL sada kani ici do kraja i emitirati srpski film bez prijevoda, uvjereni da ih Vijece ima na piku makar i drugi emitiraju filmova naših susjeda.
Jezicni rašomon
Ministarstvo kulture u svom ocitovanju prije svega se kaže da je clankom 4. stavkom 1. Zakona o elektronickim medijima uistinu propisana obveza objavljivanja programa na hrvatskom jeziku i latinicnom pismu, ili u prijevodu na hrvatski jezik. Iz Ministarstva, medutim, podsjecaju da su odredbama clanka propisani i izuzeci od primjene spomenute odredbe, napose ako se objavljuju filmovi i druga audio i audiovizualna djela u izvornom obliku ili ako je program namijenjen pripadnicima nacionalnih manjina i emitira se na njihovom jeziku. "Mišljenja smo da se pitanju titlovanja filmova iz regije, srpskih i onih iz BIH treba pristupiti s odgovarajucom pažnjom, napose treba voditi racuna da se prema svim nakladnicima postupa na jednak nacin", porucuju iz Ministarstva kulture.
Za moguci rasplet nepotrebnog jezicnog rašomona još se znakovitijim cini podsjecanje Ministarstva na clanak 10. Zakona o elektronickim medijima. Njime je, naime, predvidena i mogucnost koregulacije, dodatnog uredivanja pitanja u skladu s odredbama Zakona radi ujednacavanja primjene odredbe u praksi.
Priopcenjem se oglasilo i Vijece za elektronicke medije koje kaže da "je
obaveza Vijeca provodenje važeceg Zakona o elektronickim medijima iako
prepoznaje da clanak 4. Zakona o elektronickim medijima ne uvažava
povezanost hrvatskog medijskog prostora s medijskim prostorom u
okruženju".
Dobrosusjedske kooprodukcije
Spomen titlovanja filmova iz regije otvorio je niz pitanja. Što, primjerice, s filmovima koji se rade u dobrosusjedskim koprodukcijama, valja li i njih titlovati prije kino distribucije!?
- U Hrvatskoj postoji Zakon o audiovizualnim djelatnostima koji regulira ovo pitanje. U njemu jasno stoji, strani filmovi na teritoriju Republike Hrvatske prikazuju se prevedeni, osim ako su posrijedi filmovi na manjinskim jezicima nacionalnih zajednica Hrvatske. To znaci da se srpski film, kao i bosanski, talijanski, ceški, ne moraju prevoditi za potrebe eksploatacije u Republici Hrvatskoj. Naravno, vrlo je razumno talijanski film, ili film na romskom prevesti da ga vidi i razumije cim širi kruga gledatelja. Filmove na jezicima hrvatskih nacionalnih zajednica koje Hrvati razumiju, ne treba prevoditi, istice ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoje Hribar.
Sva je oštrica njegove kritike, u ovom slucaju, okrenuta prema Vijecu za elektronicke medije. - Po srijedi je skandalozan nacionalisticki incident koji govori o ideološkoj poziciji Vijeca za elektronicke medije i koji govori o njihovoj potpunoj nekompetentnosti, nepoznavanju zakona i profesionalnoj nespremnosti da obavljaju posao za koji se placaju enormno visoka sredstva. Kombinacija je to nacionalizma i diletantizma, rezolutan je Hribar.
Riba smrdi od glave
Ravnatelj HAVC-a pri tom nudi druge, važnije teme s kojima se moralo baviti Vijece. - Do sada nisam cuo da se Vijece pobunilo zbog radikalnog manjka europskih sadržaja u filmskim programima, nisam cuo da se pobunilo zbog radikalne zapostavljenosti sadržaja za djecu i mlade u igranim programima ma koje televizije, niti sam vidio da se Vijece pobunilo protiv grube zloupotrebe javnog proracuna HTV-a iskorištenog za netransparentno narucivanje sapunica i velike kolicine pseudodramskog smeca, kazuje Hribar.
Na koncu, Hribar konstatira kako u audiovizualnim medijima vlada apsolutni nered. - A riba smrdi od glave. Ministrica kulture se tim mora pozabaviti, zakljucuje Hribar.
Iz Ministarstva podsjecaju kako je Vijece za elektronicke medije nezavisno regulatorno tijelo i Ministarstvo kulture se ne može miješati u njegov rad, ali može u dobroj vjeri upucivati na odredene nedosljednosti u primjeni Zakona o elektronickim medijima ili bilo kojeg drugog Zakona.
Što se, pak, tice eventualne promjene Zakona o elektronickim medijima, ili makar sporne odredbe, ta je mogucnost otvorena, pogotovo u situacijama kada zbog nejasnoce zakonskog teksta dolazi od neujednacene primjene. No, kazuju iz Ministarstva, prethodno treba iskoristi i mehanizme koje omogucuju rješavanje problema kroz praksu koja nije u suprotnosti sa Zakonom. (Siniša PAVIC/NL)