Goste jednog rovinjskog kampa dočekalo je sunčano jutro i zagađeno more. Cjelodnevni jak vjetar dana ranije duž cijele je uvale nanio gomile plastike, boca, limenki, mrežica i ostale neprepoznatljive vrste odbačenog smeća. Ono što nije oku ugodno i čovjek ne zna kako bi se u takvom moru okupao, a da se ne saplete ili ozlijedi pa je slijedom toga uvala bila pusta problem je to i svim onim bićima koji u moru moraju biti, bilo ono čisto ili zagađeno.
Najviše otpada na dnu mora
Kontaktirali smo dr. sc. Mirtu Smodlaku Tanković, znanstvenicu iz rovinjskog Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković koja nam je prokomentirala situaciju.
- Morski otpad nose struje i vjetrovi te iz tih razloga česte su pojave nakupina morskog otpada nakon atmosferskih turbulencija, međutim procjenjuje se da samo 15 posto morskog otpada pluta na morskoj površini dok se dio nalazi u stupcu vode a najveći na dnu mora. Porijeklo i put koji morski otpad može proći teško je procijeniti, međutim poznat je slučaj gumenih patkica (28.800 gumenih igračaka) koje su 1992. godine ispale s teretnog broda koji je plovio iz Hong Konga prema Sjedinjenim Američkim državama, a 2007. godine, 15 godina nakon doputovale su sve do obale sjeverne Francuske, a prije nekoliko godina pronađene su i na obali Australije i istočne Amerike govori nam Tanković.
- Morski otpad se sastoji od proizvedenih ili prerađenih krutih materijala (npr. plastike, stakla, metala i drva) koji namjerno ili slučajno završe u moru. Procjenjuje se da oko 10 milijuna tona otpada godišnje završi u svjetskim morima i oceanima. Većina morskog otpada dolazi iz kopnenih izvora dok manji dio otpada proizlazi iz pomorskog prometa i ribarstva. Morski otpad osim što nije ugodan za oko, ima negativan utjecaj i na gospodarstvo (turizam i ribarstvo) te na životinjski svijet gdje morske životinje i ptice unose otpad u tijelo umjesto hrane ili se zapetljaju u otpad, a takvi slučajevi nerijetko završe ugibanjem životinje.
Plastični otpad je najzastupljeniji
Prema dr. sc. Mirti Smodlaki Tanković komadići plastike kakvi su viđeni u uvali Veštar stvaraju još čitav niz drugih problema.
- Treba spomenuti i ulogu morskog otpada u smislu vektora širenja invazivnih i patogenih organizama. Plastični otpad, kao najzastupljeniji, tokom vremena se dijeli na manje komadiće (mikroplastika) i miješa s fitoplanktonom te tako ulazi u hranidbeni lanac, a takve mikročestice mogu sadržavati toksične tvari koje dodatno mogu utjecati na morski ekosustav, rekla je Smodlaka Tanković.
- Neke riblje vrste unose plastiku u organizam i nakon toga mogu završiti na našem tanjuru međutim još uvijek njeni učinci na ljudsko zdravlje nisu u potpunosti utvrđeni, zaključila je.
Sudeći po dobivenim informacijama vrlo je teško izbjeći ovakvo onečišćenje. Građani Rovinja i njegovi gosti mogu biti najuredniji i najsvjesniji činjenice da je otpad potrebno zbrinuti na odgovarajući način. Međutim, obzirom je grad dio jedne veće cjeline, dio Zemlje, na posljetku postavlja se pitanje možemo li mi sami na neki način ovakvo onečišćenje smanjiti. Prema riječima rovinjske znanstvenice uočeni otpad u moru može se pokupiti i zbrinuti na odgovarajući način, uvijek uz poseban oprez (mreže, rukavice). S obzirom da u ljetnim mjesecima mnogi izlaze na more svojim plovilima, možemo dodati kao vječni podsjetnik da se nikakav otpad ne smije bacati u more niti ga ostavljati na plažama.(Paola BARIČEVIĆ)