Hrvatska se država sprema usvojiti zakon koji ce regulirati nacin na koji ce se strancima omoguciti povrat imovine oduzete za vrijeme bivše Jugoslavije, odnosno prilikom složenog postupka komunisticke nacionalizacije i eksproprijacije.
Prema pisanju talijanskih medija, hrvatska država namjerava isplatiti masna novcana obeštecenja u slucaju nemogucnosti povrata nekretnine. Il Piccolo piše da bi na taj nacin Hrvatska trebala iz vlastitog proracuna izdvojiti, u dvadesetogodišnjem razdoblju, oko 138 milijuna eura, pocevši od 2015. godine.
Novcane naknade bi se isplatile u godišnjim obrocima, no to ne mijenja suštinu problema: novac hrvatskih poreznih obveznika slio bi se u džepove stranih državljana zbog pogrešnih zakona koje je provodila nekadašnja država. S obzirom na financijsko stanje države, rijec je o poprilicnoj kolicini novca koja ce se opet svaliti na grbacu poreznih obveznika, odnosno obicnih gradana.
Rijec je o svoti nešto vecoj od one potrebne za izgradnju pulske bolnice, koja ce - po županu Ivanu Jakovcicu - stajati sto milijuna eura.
Zakon koji ce uskoro uci u saborsku proceduru tice se iskljucivo stranih državljana cije nacionalizirane nekretnine nisu obuhvacene medunarodnim ugovorima i sporazumima poput onih koje je svojevremeno bivša Jugoslavija potpisala s Italijom, a vezani su uz takozvanu optantsku imovinu.
Kada su istarski i rijecki optanti u pitanju valja podsjetiti javnost da se Italija, nakon potpisivanja ugovora s Jugoslavijom, obvezala isplatiti svakome dostojno novcano obeštecenje, no dan-danas to nije ucinila, odnosno isplatila je tek djelic, koji esulske udruge definiraju kao kap u moru.
Hrvatska je izabrala dvojnu metodologiju: tamo gdje je moguce vratit ce nekretninu, a tamo gdje nije, isplatit ce naknadu. Po talijanskim izvorima, na naknadu vec ceka 4.211 stranih državljana, medu kojima 1.034 Talijana, 676 Austrijanaca, 175 Izraelaca, 143 Nijemca i 114 Slovenaca.
Treba podsjetiti da Slovenija kao nasljednica Jugoslavije (jednako kao i Hrvatska) do danas nije usvojila zakon kojim bi se regulirao eventualni povrat oduzete imovine, a povijesno je potvrdeno da su gradovi poput Kopra, Izole i Pirana nakon 1954. godine gotovo ispražnjeni jer se više od 90 posto autohtonog stanovništva preselilo u Italiju i imovina je naknadno nacionalizirana.
Hrvatska ide drugim putem, usvaja zakon o povratu imovine: kad jednom bude izglasan, vrata ce se otvoriti za nove polemike i trzavice. (Elio VELAN)