Nakon dugo vremena pulski su nogometaši s gostovanja iz glavnog grada Dalmacije došli pognutih glava. Nakon punih 1206 dana poraženi su na Poljudu i time je Hajduk skinuo prokletstvo u susretima s Istrom 1961. Ali gorčine u riječima trenera Igora Pamića nakon utakmice, a ni dan kasnije nije bilo. Ovaj mu 0:2 poraz nije "uništio dan".
- Ne mogu reći da sam nesretan ili nezadovoljan nakon ovog poraza, iako je poraz uvijek poraz, jer sam svjestan da je moja momčad izvukla maksimum u okviru onoga s čime smo raspolagali, rekao je Igor Pamić. - Mi smo u prvih 15 do 20 minuta imali tri prilike za gol. Prilike kakve nismo imali čak niti prošle sezone kad smo pobijedili na Poljudu. Franjić i Pilipović u dva navrata su nas mogli dovesti u vodstvo, a tada bi se utakmica razvila u sasvim drugačijem smjeru. Zato se ne slažem s konstatacijom da smo pali bez ispaljenog metka.
- Treći put uzastopce primamo gol u ranoj fazi susreta. Protiv Slavena i Osijeka smo se u nastavku uspjeli vratiti, ali ovoga puta nismo. Primili smo i drugi gol i potom se domaćin povukao, čekali su nas na svojoj polovici, a mi nismo imali moći da se vratimo u igru. Drago mi je da se nismo raspali nakon njihovog drugog gola, već smo nastavili igrati svoju igru, tražili šansu da ih iznenadimo, ali su oni odlično odigrali i nisu nam je dopustili. Sa svim ovim igračima koji su nam nedostajali mi bolje od ovoga nismo mogli.
Igra pulske momčadi protiv goropadnog suparnika čija igra ima "glavu i rep", što se ogleda i na poziciji na ljestvici, bila bi sasvim sigurno drugačija da je trener Pamić imao na raspolaganju barem jednog od trojice vrlo važnih kotačića u igri "zeleno-žutih", Križmana, Horvata i Batarela. (R. CAR)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU