Kad su na Stjepanje, koje se ove godine poklopilo s blagdanom Svete Obitelji, utihla vecernja zvona na zvoniku crkve sv. Vida, Modesta i Kresencije na drevnom gracaškom trgu, zapjevao je župni zbor uvodeci brojne posjetitelje u program živih jaslica. Poznati gracaški trg s crkvom Blažene Djevice Marije iz 15. stoljeca smirajem dana kao da je caskom potonuo u daleku biblijsku prošlost.
Na balkonu, pod kojim je Marija plela, odjednom se, dok je Josip pilio drva, pojavio andeo Gabrijel navijestivši radosnu vijest. Dogadaj su upotpunili prolaznici, Gracišcani, koji su svojim slikovitim kostimima, u jedinstvenom graditeljskom ambijentalnom sklopu njihova gradica, zapoceli uprizorenje koje svake godine okuplja veliki broj znatiželjnika, moglo bi se reci i hodocasnika.
Po biblijskom scenariju, ne bi li se podvrgao popisu po zapovjedi cara Augusta, Josip, buduci da je bio iz roda Davidova, pode s trudnom zarucnicom Marijom iz Nazareta u Galileji u Judeju, u grad Davidov, Betlehem. Dok su bili ondje, navršilo se Mariji vrijeme da rodi, ali kako nigdje nisu mogli pronaci prenocište skrasili su se u štalici, a sina prvorodenca smjestili su u jasle.
Scenografiju za ovaj biblijski scenarij, koji je za ovu prigodu prilagodio Alen Bažon, izvanredno je docaralo Gracišce, koje svoje urbani tkivo nije mijenjalo stoljecima, pa se posjetitelj u ovakvim slucajevima osjeca pomalo kao uljez u biblijskom dogadanju kojem svjedoci.
Putem prema Betlehemu, zapravo gracaškim ulicama, Josip i Marija, koje su ove godine tumacili Nenad i Aleana Mijandrušic, prolazili su uz radionice i sudionike koju su demonstrirali stare, zaboravljene obrte, ali i domacinske poslove. Osim što je na taj nacin nadopunjen scenarij, posjetitelji, poglavito oni mladi, imali su prigode vidjeti kako se na žrvnju melje žito, kruh pece u krušnoj peci, kako se na magarcima u brentama gonila voda. Mogli su vidjeti kako se pletu košare, kuje željezo, kleše kamen, obraduje drvo, priprema domaca tjestenina... A ne bi li se u zimskoj noci, promatrajuci starim zanatima vješte Gracišcane, ogrijali, mogli su dobiti cašu kuhanog vina.
Uprizorenje Isusova rodenja, završnog cina živih jaslica, odigralo se u drvenoj štalici, za tu prigodu podignutoj uz zvonik župne crkve. U skladu s biblijskim opisom u štalici su bili magarac i krava, a izmedu njih u jasle je položen petomjesecni Luka Mijandrušic, Aleanin i Nenadov sin. Vijest o rodenju brzo se proširila pa su u štalicu odmah pohitali pastiri koji su u okolici cuvali stada. Sjajna zvijezda repatica, ovog puta sa zvonika, pokazala je put trojici kraljeva s istoka, koji su sveto novorodence darivali tamjanom, zlatom i smirnom. Njih su po tradiciji odigrali Ivan Mijandrušic, Lukin djed, Josip Bažon i Marijan Klaric. Nakon kraljeva u mimohodu svetom prizoru poklonili su se mnogi posjetitelji ovog doista zanimljivog dogadaja.
No, poklon Svetoj obitelji nije bio razlog za odlazak iz Gracišca. Pouceni dosadašnjom praksom, posjetitelji su jedan za drugim, gotovo u koloni, kretali prema župnoj crkvi u kojoj ih svake godine ocekuju jaslice, svaki put originalno djelo Alena Bažona. On i Albert Vojskovic su na 30-ak cetvornih metara oblikovali krajolik u koji su smjestili cak 250 figura. Nekoliko ih se cak i krece, a tu je i potocic koji okrece kolo vodenice. U idilicnom krajobrazu, nad kojim se svjetlosnim efektima smjenjuju jutro, dan, vecer i noc, nalazi se i jezero sa živim ribama.
Oni koji su na Stjepanje propustili žive jaslice mogu ih posjetiti u nedjelju, 2. sijecnja, i na Bogojavljenje, 6. sijecnja iduce godine.