Otok Fenera, mještani ga zovu Finera, svojevrsna je enigma medulinskog arhipelaga. Iz sloja zemlje pod udarima valova na obali su izronili ostaci antičke uljare - dva obrađena kamena bloka tijeska duga pod dva metra, svaki težak gotovo tonu i pol, te kameni kotač koji je služio za drobljenje maslina. Drveni dijelovi uljare odavno su istrunuli.
Pedesetak metara dalje nalaze se dva komada prepolovljenog kamenog tijeska još jedne uljare, ali i njeni drugi kameni ostaci, što govori da se i na tom mjestu prerađivalo u antičko vrijeme izuzetno važne mediteranske plodove.
Velika je zagonetka kako su u antici na tom otoku izloženom jakim vjetrovima sa svih strana tako dobro uspijevale masline, dok danas na njemu ne raste nikakvo drveće.
Nedavno su Feneru posjetili i prof. dr. sc. Robert Matijašić i njegov suradnik prof. Davor Bulić.
- Nalazi na otočiću su jako zanimljivi i pokazuju da je u rimsko doba bio naseljen, ne samo povremeno. Na njemu su očito bili nasadi maslina, iako danas nema tragova sličnih onim u premanturskim Stupicama. Tamo se na zračnim snimkama vidi mreža udubljenja iskopanih u živcu za sadnju stabala, vrlo gusto i u pravilnoj mreži, veli Matijašić i dodaje da su na Feneri pronašli ostatke cisterne.
- Trebalo bi poduzeti zaštitno istraživanje radi kompletiranja podataka. To bi bilo vrlo zanimljivo, jer uljara na otočiću je jedinstveni nalaz uz našu obalu, ne računajući naravno Brijune, koji spadaju u posebnu kategoriju. Isto tako trebalo bi kamene blokove koji se vide na kamenitoj obali prenijeti u Medulin, gdje bi bili sigurniji, rekao je Matijašić.
Bulić ističe da zidovi cisterne imaju tlocrtnu dimenziju 6,5 puta tri metra te da je ona građena tipičnim rimskim kompozitnim građevinskim materijalom (opus signium).
- Ovaj je materijal sastavljen od agregata u obliku manjih komada opeke, kamenja različite granulacije i pijeska koji su povezani u kompaktnu cjelinu vapnenim vezivom. Ovakvo je ziđe imalo veliku čvrstoću, dok je hidraulična žbuka koja se nanosila u nekoliko slojeva zbog znatne količine usitnjene i razmrvljene opeke osiguravala vodonepropusnost, veli Bulić. (Napisao i snimio R. RADOŠEVIĆ)