Na Maksimiru ništa novo. Nogometaši Istre 1961 17. su put na stadionu pokraj zagrebačkog zoološkog vrta istrčali u borbi za prvenstvene bodove i upisali 15. poraz, uz dva remija udaljena jedan od drugoga 11 i pol godina, no igrom nisu razočarali. S obzirom na sve ono što se između dvije sezone događalo na "Drosini" koju su, zasad, napustila devetorica igrača ostavivši za sobom praznine u momčadi koje nikako da se popune, nerijetki su bili oni koji su zazirali od reprize prvog kola u sezoni 2009/10 kad su "zeleno-žuti" upravo na Maksimiru poraženi 1:7, što je do današnjeg dana ostalo najuvjerljivije "stradanje" u povijesti pulskog prvoligaša.
U prilog takvom razmišljanju išla je i činjenica da je Rijeka u prošloj sezoni "preotela" Dinamu oba domaća trofeja te se očekivalo da će "modri" od prvog kola željeti svima poslati jasnu poruku da im je jedini cilj vratiti te pehare u svoju vitrinu, pri čemu bi Puljani bili samo kolateralne žrtve. Međutim, takav se scenarij nije dogodio i da nije bilo dva bljeska domaćih igrača, mogli su se puleni Darka Raića Sudara, s puta na koji su ispraćeni bez imalo nade u pozitivan rasplet, vratiti s nečim opipljivim.
- Očekivao sam takvu utakmicu i u njenoj pripremi rekao da ćemo mi na njoj sigurno imati svoje prilike, ali je pitanje hoćemo li ih uspjeti realizirati. Predviđanja su se obistinila, jer bilo je puno situacija iz kojih smo im zaprijetili, ali želiš li nešto napraviti protiv Dinama na Maksimiru, iz tih se prilika mora zabiti. Mi u tome nismo uspjeli, oni jesu, a nogomet se igra za golove - rekao je Darko Raić Sudar, trener Istre 1961. - Kad pogledam cijelu utakmicu igrom mogu biti zadovoljan, ali normalno da rezultatom nisam. Drago mi je da smo ponovili ono što smo pokazivali na pripremama, a to je da smo u stanju odigrati dobro protiv kvalitetnih protivnika. Stoji da je Dinamo imao više udaraca prema golu, ali mi smo u prvom poluvremenu imali izraženije šanse. I u nastavku smo se dobro držali, izlazili agresivno i da smo samo malo bolje u nekim situacijama reagirali, mogli smo zakomplicirati utakmicu. Zadnjih deset minuta ne brojim, jer smo tada zaigrali s puno više rizika, digli se visoko i ostavili puno prostora koji je Dinamo zahvaljujući svojim brzim i hitrim igračima znao iskoristiti. (Ivica CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU