Europarlamentarka Biljana Borzan nedavno je Europskoj komisiji postavila pitanje o tome kako se kani spriječiti ostavljanje sitnih kovanica u trgovačkim lancima i tako onemogućiti njihovu ekstrazaradu. Nije problem samo cent ili nekoliko lipa koliko će prosječan kupac ostaviti u trgovini jer mu se ne da uzeti kusur ili trgovac "nema" za vratiti, nego i cijene koje završavaju s 99.
Naime, ukoliko nešto košta 19,99 kuna, a kupac plaća novčanicom od 20 kuna, malo koji će trgovac, osim na inzistiranje kupca, vratiti tu jednu lipu, a ukoliko bi možda i htio, u blagajni je vjerojatno neće biti. Na taj način trgovci gomilaju ekstrazaradu, a da kupcu za tu lipu ne nude - ništa. Uzme li se u obzir da kroz prosječni trgovački centar u Hrvatskoj dnevno prođe oko pola milijuna kupaca, da oko 40 posto njih plaća gotovinom, da ih većina ne traži kusur u najsitnijim lipama, te da te trgovine rade u prosjeku šest dana tjedno, proizlazi da je zarada trgovca 576.000 kuna godišnje samo na toj jednoj lipi. No, mnogi ostavljaju i po nekoliko lipa, pa se procjenjuje da jedan trgovinski lanac godišnje dobiva na dar između milijun do dva milijuna kuna!
- Europski parlament i Vijeće još su 2013. uputili Komisiji inicijativu za ukidanje kovanica od jednog ili dva centa. Tadašnji je povjerenik za monetarnu politiku Oli Rehn konstatirao da se takve kovanice proizvode s gubitkom koji je od njihova uvođenja do tada iznosio 1,4 milijarde eura i da bi trebalo razmisliti o njihovom povlačenju. Predložena su četiri moguća rješenja: status quo, smanjenje troškova proizvodnje najsitnijih kovanica, brzo povlačenje kojim bi se uvela obveza zaokruživanja cijena na najbliži višekratnik od pet centi ili pak postupno povlačenje pa bi se kovanice s vremenom prestale koristiti zbog uvođenja obveze zaokruživanja svih cijena, veli Borzan. "Istraživanje je pokazalo da potrošači lipe ne vraćaju u optjecaj, ali u dućanu žele dobiti svoj sitniš. Zato sam pitala Europsku komisiju ima li razvoja po pitanju predloženih scenarija te možemo li očekivati skoro zaokruživanje cijena te smanjenje dodatnog profita trgovaca", kazala je Borzan.
Hana Jurić, voditeljica savjetovališta Društva za zaštitu potrošača Istre, kaže da se im se svakodnevno obraćaju potrošači suočeni s ovim problemom.
- No, ne možemo im ništa sugerirati osim da plaćaju karticom, što je jedini način da ne budu pokradeni. To nije neki iznos, no ukoliko se pomnoži s milijun potrošača koji prođi kroz neki centar u mjesec dana, dolazimo do čiste dobiti trgovaca koja se ne oporezuje. Zato mislimo da trgovci ne žele zaokružiti cijene, to je njihova politika da zarade što više. Nije im problem zaokružiti cijenu, nego vode takvu politiku, to je velika zarada, nitko ne vraća jednu lipicu, jedino ako potrošač inzistira, kaže Jurić i napominje da bi svi trebali biti aktivniji i zatražiti povrat te jedne lipe.
Tada bi trgovci, suočeni s navalom kupaca, uvidjeli da imaju problem na kasi i zaokružili cijenu, smatra Jurić. Navodi primjer jednog trgovačkog centra koji je obznanio da godišnje samo na nevraćenom "kusuru" uprihoduje čak milijun kuna. I to mu je, veli, poklonjeno.
U nekoliko trgovačkih lanaca koji posluju i u Istri pokušali smo dobiti odgovor na pitanje koliko godišnje ostvare prihoda samo na temelju nevraćenog ostatka novca. U Billi, međutim, nisu željeli javno iznositi taj podatak, pravdajući ga "poslovnom tajnom".(Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU