Više od dva sata svirke nije bilo dovoljno publici na sinoćnjem koncertu grupe Crvena jabuka održanom u dvorištu Povijesnog i pomorskog muzeja Istre na Kaštelu u organizaciji Rock caffea. Dražen Žerić Žera i ekipa dali su najbolje od sebe ali su pred sobom imali prilično raspoloženu publiku koja ih je dozvala na jedan četverodijelni bis i taman kada se činilo da je gotovo, Žera i momci odlučiše se vratiti na još jedan bis s još četiri pjesme, zadržavši se tako na bini skoro tri sata.
Nakon toliko godina postojanja, a unatoč čestom mijenjanju postava, Crvena jabuka uspjela je zadržati kontinuitet u prisutnosti na sceni i hitovima koji su se nastavili nizati i nakon njihovih zlatnih osamdesetih godina prošlog stoljeća kada su započeli svoj put u Sarajevu. Crvena jabuka je bila i ostala pop bend s većinom ljubavnim pjesmama u svim mogućim varijantama od tužnih i sjetnih do ciničnih i veselih. Ima na njihovom repertoaru obilje balada kao i bržih stvari koje ipak znatno dominiraju koncertom jer dečki očito paze da previše ne uspavaju publiku. Štoviše, neke pjesme poput „Ti znaš“ na Kaštelu su izvedene u verziji koja je dosta brža i dinamičnija u odnosu na studijski original, a prilično žestoka učinila nam se i obrada „Bacila je sve niz rijeku“. Ipak, nemoguće je izbjeći legendarne balade poput „Ima nešto od srca do srca“ i „Nekako s proljeća“ s kojom su odali počast Kemalu Montenu koji je tu pjesmu snimio s njima. Prisjetili su se i davno preminulog člana benda Aljoše Buhe posvetivši mu „Tugo, nesrećo“. Znali su dobro da su u Puli pa su u opuštenoj „Đes ba“ (odnosno „Jazz ba“) spomenuli između ostalog Matu Parlova i Livija Morosina.
Hvala za prekrasnu noć
- Hvala još jednom za ovu prekrasnu noć, poručio je Žera publici koja je pjevala, plesala, aplaudirala i od samog početka zajedno s bendom stvorila odličnu atmosferu zbog koje se znalo da će koncert potrajati. Žera im je više puta poručio da se vole i ljube, a osim što je dobar frontmen i pristojan gost koji je više puta zahvalio na gostoprimstvu, pokazo je i da se osim mikrofona zna latiti i klavijatura kao što je to učinio u „Dirliji“ koja je zbog instrumentalnog uvoda dobila nekakav, kao pro rock štih, ali ipak radi se i dalje o tri desetljeća starom prepoznatljivom hitu ovih Sarajlija. (M. RADIĆ)