John Scofield sutra navecer ce nastupiti u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, pracen Steveom Swallowom i Billom Stewartom. Ne sumnjamo da ce ovaj koncert biti vrhunska poslastica za one koji vole slušati jazz, bilo da se radi o pasioniranim ljubiteljima ili obicnim znatiželjnicima. Ipak, rijec je o majstoru. Bolje receno o tri generacije jazzera na jednoj bini, prvi put u Puli i to na Jazzbini.
- Krenimo otpocetka. Tko su bili vaši prvi glazbeni uzori?
- Bio sam vrlo mlad, imao sam 11 godina kada sam dobio gitaru. Slušao sam pjesme na radiju kada sam cuo rani rock 'n' roll, onaj iz 1960-ih koji su svirali Beatlesi i slicni bendovi i vrlo brzo su me privukli rhythm and blues i blues. Nakon što sam svirao godinu, dvije, prilicno sam se navukao na blues glazbu, B. B. Kinga i te decke iz šezdesetih jer se dogadao blues revival. Preko toga sam došao do jazza.
- Mislio sam da cete posebno spomenuti Raya Charlesa buduci da ste snimili album s obradama njegovih pjesama.
- Da, pa svi su slušali Charlesa u to vrijeme jer je bio toliko poznat. Zbilja je bio svestran. Volim slušati Raya Charlesa.
- Jeste li ikada razmišljali o tome da snimite album na kojem ce biti samo rock pjesme, cisti rock album?- Pa, sad… Bilo bi zabavno da to ucinim na svoj nacin. Uglavnom sam uvijek volio blues stranu rock 'n' rolla, ali takoder sam i obožavatelj svih vrsta glazbe koju smatram kvalitetnom, što ne znaci nužno da tu glazbu želim svirati.
- Zašto ste se onda odlucili snimiti "Piety Street", album gospel i blues obrada?-
To je smiješna prica jer u New Orleansu postoje svi ti dobri glazbenici koji prenose tradiciju odredenog nacina sviranja rhtyhm and bluesa. To je stara škola iz 1950-ih. Postoje mnogi koji su eksperti u tom stilu i želio sam svirati s njima, ali s druge strane nisam znao koje pjesme želim svirati, a ujedno nisam želio da to budu iste stare stvari. Sjetio sam se gospel pjesama i rekao sam "Ajmo to svirati, ionako ih nitko ne izvodi", a one su i korijen rhtyhm and bluesa.
- Kako ste se osjecali kada vas je Miles Davis pozvao da mu se pridružite?- To mi je bio jedan od najboljih i najljepših dana u životu. Oduvijek sam bio njegov obožavatelj i kao netko tko je ucio jazz, slušao sam sve velikane ovoga stila, ali Miles me zaintrigirao sviranjem trube više nego itko drugi. Mislim da sam htio svirati gitaru na nacin na koji je Miles svirao trubu. Raditi s njim bilo mi je izvanredno iskustvo.
- Kada su Milesa Davisa pitali što je jazz, odgovorio je "crnacka glazba". Što mislite o tome?- Pa, sad… Da, na neki nacin, to je istina, ali uvijek je bilo puno bijelaca koji su takoder svirali jazz, a ako vec nisu bili crnci, svirali su muziku iz duše. To nije moguce kopirati, no želim reci da ne postoji odredena boja glazbe. Da nije bilo Afroamerikanaca ne bi bilo jazza, ali ne bi ga bilo niti da nije bilo saksofona i klavira… Da, to je definitivno crnacka muzika, ali nastala je u Americi gdje se kulture miješaju. Uostalom, ne morate biti Nijemac da biste svirali Beethovena.
- Što cete svirati u Puli, samo skladbe s albuma "EnRoute" ili cete proširiti repertoar?- Imamo neke nove pjesme. Donijet cu svoju gitaru sa žicama od najlona koja ima zvuk kao klasicna gitara, ali necemo izvoditi klasicnu glazbu. Svirat cu i elektricnu gitaru, tako da cemo izvesti neke pjesme koje nisu objavljene ni na jednom albumu plus neke stare.
- Hocete li izvesti i neke obrade rock pjesama poput "Satisfaction" ili "House Of The Rising Sun"?- Za vas cemo izvesti "House Of The Rising Sun", ali morate me podsjetiti prije koncerta. (Razgovarao Mladen RADIC)
OVO JE IZVADAK IZ INTERVJUA. CIJELI MOŽETE PROCITATI U TISKANOM IZDANJU.