U vrtu Gaia Lecaniussa Bassa, točnije na mjestu kojim se prije dva milenija prostirao njegov ljetnikovac, u nedjelju je održan "Rimski Valbandon", tradicionalna manifestacija Turističke zajednice Fažana u čast antičke prošlosti ovog kraja. Mukli udarci po kožnim bubnjevima, dim logorske vatre i miris pečenja s valbandonske su plaže iz obližnjeg kampa Bi Village u sumrak privukli brojne goste, a ubrzo su se u antičko doba prebacili i brojni mještani.
Gladijatori, lončari, kovači, kamenoklesari, izrađivači košara, ropkinje-zabavljačice, svirači - svi su oni revno vježbali i radili pod paskom gazde Gaia i gazdarice koji su ih obilazili u pratnji naoružane straže. Ma tko bi želio u to doba biti radišni zanatlija, a kamoli rob? Ljepota ovakvih povijesnih uprizorenja je što posjetitelji žele i mogu sebe zamisliti kao pripadnike viših društvenih slojeva, a to im je u nedjelju omogućeno i dobrom gozbom po receptima starim 2000 godina za nevelikih 30 kuna. Za ljubitelje mesa pekli su se svinjski kotleti i spremala leća, za ljubitelje ribe na žaru je cvrčala skuša i kuhao se slanutak s divljim travama, a nudili su se uz neizostavne lubenice i melone, beskvasne pogače i mulsum - vino začinjeno medom.
Predstavu su za publiku u više navrata izveli borci pulske gladijatorske škole "Ludus Histrus" udruge "Spectacvla Gladiatoria", dočaravši pritom i kako je to vrijeme bilo i okrutno, a ljudski život stavljan na kocku za zabavu masa. Pod ugođajem svijeća i baklji te mirisom lavande veleposjednik je s lovorovim vijencem na glavi, inače lik utemeljen na stvarnoj povijesnoj osobi koja je posjedovala i tvornicu amfora u Fažani, primao goste pod svoj šator, pozirao s njima pred fotoaparatima za divnu uspomenu s ljetovanja i upućivao ih na predstave žongliranja s vatrom, plesa s bičevima i drugim sličnim točkama.
Iako bi u rimskoj vili svi željeli biti što bliže gazdi, mnogi su, a pohvalno je da su u tome prednjačila djeca, željeli naučiti nešto o starim zanatima i vještinama na antičkim ulicama i radionicama. Tako su mnogi zavrtjeli lončarsko kolo i nastojeći stvoriti nekakvu keramičku posudu, drugi su lupanjem macolom po kamenu naumili izraditi antički stup. Djevojke su bile manje nadobudne - zadovoljile bi se pletenicama iz antičkog frizeraja.
(Z. STRAHINJA)