U podne je Pula, iako skromno zbog brzine organizacije doceka,
zapljeskala svom zlatnom vaterpolistu Damiru Buricu, koji je dao ogroman
doprinos osvajanju zlata Hrvatske na Europskom prvenstvu u Zagrebu.
Iako je Grad želio Burica primiti u Komunalnoj palaci, na inicijativu
pulskih vaterpolskih djelatnika docek je organiziran na Giardinima
nadomak gastromanifestacije Istrafešt.
To je omogucilo mnogim Puljanima da cestitaju pulskoj
"barakudi" pa su Giardine okupirali znatiželjni prolaznici te pulski
vaterpolisti, pokoji košarkaš i rukometaš te sportaši iz borilackih
sportova predvodeni Perom Tadicem i Zelgom Galešicem. Kada je voditelj,
kolega Danijel Sponza, pozvao Burica na pozornicu, Giardinima je
odjeknuo spontani pljesak s kojim se zlatni vaterpolist teže nosio nego s
protivnicima u bazenu.
- Igrati pred domacom publikom i mnogim mojim poznanicima, pa onda i
osvojiti europsko zlato uistinu je nešto posebno. Neobican mi je ovako
velik broj cestitaka, hvala svima na prekrasnom doceku. Iako sam umoran
još sam više zadovoljan, obratio se sugradanima Damir Buric, 205
centimetara visoki div koji je svjetskom naslovu iz Melbournea pridodao i
europski naslov.
U službenom dijelu doceka Buricev trener u mladosti Robert Doric
poklonio mu je kovceg s kartom svijeta za dosadašnja i buduca odlicja
te kažun kad ga uhvati nostalgija za domom obzirom da profesionalno
igra u talijanskom Pro Reccu. U ime pulskog Saveza sportova zlatnoj
"barakudi" cestitao je Sandi Popovic, a gradonacelnik Boris Miletic je,
urucivši mu rad akademskog kipara Milana Legovica, istaknuo je da
najbolji i zlatni može biti samo jedan te je Pula ponosna što je
vrhunskim izdanjima prezentira Damir.
Skromnost, koju je za vrijeme doceka iskazivao Buric, tjerala je
okupljene na cest pljesak, posebno u ritmu navijacke himne vaterpolista.
Buric je ostao skroman cak i na isticanje njegovih velikog doprinosa
zlatu, isticuci zajedništvo reprezentacije unatoc svom maestralnom
izdanju u polufinalu koje je Hrvatskoj osiguralo borbu za naslov Starog
kontinenta.
Najponosnija na doceku, cini se, ipak je bila nona Marija, koja je
priznala da joj je bilo jako teško gledati utakmice. Posebno finalni
susret prije kojeg se javio strah da Hrvatska nece pobijediti. Medutim,
Damir i "barakude" brzo su odagnale svaku bojazan.
- Unatoc strahu imala sam povjerenje da ce mi Damir dobro igrati u
finalu. Jednostavno sam imala takav osjecaj jer ga puno volim. Ma i on
mene i jako sam ponosna na njega, rekla je vitalna nona, koja je zlatnog
vaterpolistu dopratila na docek.
Ništa manje nije sijao od srece i ostatak obitelji, ponosni tata
Stelio sve je pažljivo snimao kamerom za uspomenu koju ce u miru gledati
nakon svih stresova i emotivnog pražnjenja koje su proživjeli prateci
sina.
- Uvijek je pratiti Damira stresno i emotivno, ali kad završi ovako
onda je sve lijepo. Navikli smo vec. Nisu u njegovoj karijeri uvijek
pobjede, ovo je tek jedan od trenutaka kada slavimo, no, mi smo na njega
odavno ponosni, rekao je tata, nadajuci se da ce ova zlatna prica
konacno ponukati odgovorne da izgrade bazen u Puli. Dovoljan je, kako je
rekao, skroman bazen.
Na tom tragu bili su i neki od mnogobrojnih "obicnih" ljudi koji su
na Giardinima cestitali Buricu. Svakom je pulska "barakuda"
pružila ruku, slikala se s njime, a nerijetko su mnoge dame zagrljajem i
poljupcima iskazivale svoje oduševljenje što mu imaju prigodu
cestitati. Brojni blicevi fotoaparata i podignuti mobiteli kako bi se
snimio zlatni vaterpolist nisu smetali Buricu koji je nakon
sjajnih rezultata sve oduševio svojom spontanošcu.
- Osim što je velik vaterpolist, što vec godinama dokazuje, vidi se
da je velik covjek jer samo takvi ljudi nakon ovakvog uspjeha mogu
ostati skromni. Uistinu smo ponosni na njega što je iz Pule i nadam se
da ce ova njegova zlatna prica rezultirati izgradnjom bazena u našem
gradu, rekao je jedan od mnogobrojnih cestitara.
Za Burica još ovoga tjedna slijedi primanje kod predsjednika države,
pa odmor do listopada kada nastavlja sa svojim obavezama u Italiji.