Bio je legenda, a u legendu je otišao 29. srpnja 2008., tri i pol mjeseca uoči svog 60. rođendana, 16. studenog. Boksač Mate Parlov, za prijatelje Teo, po mnogima najbolji hrvatski sportaš svih vremena, iz sela Ričice u općini Imotski, rođen je na današnji dan 1948. godine.
Za života proglašen najboljim hrvatskim sportašem 20. stoljeća, karizmatični Parlov sportsku je karijeru započeo u Puli 1964. godine, a posljednju veliku titulu, naslov profesionalnog prvaka svijeta, osvojio je 1978. u Milanu.
Bio je višestruki prvak Jugoslavije i Balkana, dvostruki europski, a potom i svjetski amaterski prvak u Havani (1974.), olimpijski pobjednik u Münchenu (1972.), europski (1976.) i svjetski (1978.) profesionalni prvak u poluteškoj kategoriji.
Njegova sportska karijera obilježena je nenadmašnim uspjesima, a titula koja ga čini uspješnijim i većim od Cassiusa Claya iliti Muhammada Alija jest ona svjetskog amaterskog prvaka iz 1974. godine koju je Parlov osvojio na Kubi.
Nakon što je na XX. Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine osvojio zlatnu medalju, do antologijskog meča za svjetskog prvaka na Kubi, koji je održan pred Fidelom Castrom, Parlov je već imao više od dvije stotine amaterskih mečeva, među kojima samo četiri poraza.
Olimpijsko zlato osvojio je 11. rujna 1972., Gilbert Carillo u ringu izdržao je samo do 39. sekunde druge runde. Nakon što je u München ispraćen transparentom "Mato, donesi nam olimpijsko zlato", olimpijskom pobjedniku priređen je i doček za pamćenje, u Areni. Pula je veličanstveno proslavila Matino olimpijsko zlato.
Nakon trijumfa na Kubi, Parlov je otišao u profesionalce. Najprije je osvojio titulu europskog prvaka koju je (o)branio tri puta.
Priliku za borbu za titulu profesionalnog prvaka svijeta u poluteškoj kategoriji Parlov je dočekao početkom siječnja 1978. u Milanu. Nakon tog trijumfa te je godine boksao još tri meča.
Vrlo impresivna bila je i Matina amaterska karijera - dvije europske krune u poluteškoj kategoriji, u Madridu 1971. i u Beogradu 1973., pet naslova prvaka Balkana, osam naslova prvaka Jugoslavije, četiri puta u srednjoj i četiri u poluteškoj kategoriji.
Nakon 15-godišnje sportske karijere, prestao je boksati u ožujku 1980. godine nakon poraza u revanšu s Marvinom Camelom.
Boks je Parlov počeo trenirati u Puli, kao 15-godišnjak u derutnoj dvorani kod vanjskog igrališta osnovne škole Centar, koja se nekada zvala "Moša Pijade".
U boksu je neko vrijeme ostao i nakon profesionalne karijere. Sredinom 1980-ih bio je izbornik boksačke reprezentacije bivše države.
U proljeće 2008. obolio je od karcinoma pluća. Liječio se u zagrebačkoj bolnici za plućne bolesti na Jordanovcu. Najtežu životnu bitku izgubio je samo četiri mjeseca kasnije, 29. srpnja. (Pripremila Marina VUKŠIĆ)