Malo je gradova što su tako sudbinski određeni jednom arhitektonskom osobnošću kao što je Andrea Palladio obilježio Vicenzu. Veliki je majstor renesanse najveći dio života proveo u gradu u čijem je povijesnom središtu i okolici podigao brojna remek-djela, zahvaljujući kojima je Vicenza 1994. uvrštena na UNESCO-ovu listu svjetske baštine.
Andrea di Pietro della Gondolla, poznatiji pod imenom Palladio, rođen na današnji dan 1508. u Padovi, vjerojatno je najslavniji i najutjecajniji od svih arhitekata što su živjeli u to vrijeme. Umro je 1580. u Maseru pokraj Trevisa.
Po njegovu imenu skovan je idiom - paladijanizam, koji se odnosi na specifičan arhitektonski stil klasične koncepcije, proširen zapadnim svijetom u obliku nebrojenih vila, crkava i javnih građevina, karakterističnih simetričnih pročelja i apliciranih hramskih portika.
Do kulminacije paladijanizma, preteče neoklasicizma, dolazi u 17. i 18. stoljeću, kada se, osobito u Engleskoj i poslije Americi, podižu brojne imitacije Palladijevih vila i palača.
Koje veze ima ovaj talijanski renesansni arhitekt, građanin Serenissime, s nama, s Istrom? Itekako ima: u Istru je dolazio po inspiraciju, tu je "punio baterije" proučavajući rimske spomenike. Studiranje starorimskih spomenika in situ pokazalo se katalizatorom nužnim za Palladijevu arhitektonsku zrelost.
Zabilježeno je da je pulsku antičku arhitekturu proučavao od 1545. do 1950. godine.
Antički spomenici, osobito Augustov hram sa šest korintskih stupova i Slavoluk Sergijevaca, iz kojih je preuzeo neke bitne elemente, zauzimaju važno mjesto u paladijanizmu i njegovu utjecaju na europsku renesansnu umjetnost 16. stoljeća te klasicističku umjetnost u potonjim razdobljima. Pula se odužila velikom arhitektu davši njegovo ime jednoj ulici.
Palladijeva arhitektura ne bi, bez obzira na bezvremenski sklad i eleganciju, postigla takav globalni odjek da nije bilo knjige "I Quattro Libri dell' Architettura", njegove arhitektonske oporuke. Tiskana u Veneciji 1570., ubrzo doživljava mnogobrojna reizdanja i prijevode, postavši jednim od najutjecajnijih arhitektonskih spisa u povijesti. U četvrtoj knjizi daje nacrte, mjere i opis Augustova hrama u Puli.
Te 1570. Palladio je postao službeni arhitekt Serenissime. U četiri sljedeća desetljeća realizirat će bogat opus crkava, palača, vila, javnih građevina i mostova u Veneciji i njezinu kopnenom zaleđu te u Vicenzi i okolici.
Najpoznatiji je po svojim vilama klasične ljepote, kojima je formulirao novi odnos kuće i krajolika. Znamenita vila Rotonda, poznata i kao Villa Capra (1566.), jedna od dvadeset koje je dizajnirao Palladio, idealni je model njegove arhitekture.
Hijerarhijskim grupiranjem različitih veličina prostorija oko središnje dvorane nadsvođene kupolom, simetrijom svih fasada i elegantnim jonskim porticima na postamentu odaje uzvišenost bez pompe, a produženjem glavne osi u vrt i park ostvaruje jedinstvo arhitekture i prirode. (Robert BURŠIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U PRILOGU ISTRA PLUS U TISKANOM IZDANJU