U staroj školi u Boljunskom Polju preksinoc je održan 18. susret s baštinom Lupoglavštine i Boljunštine, tradicionalna godišnja kulturna manifestacija o lokalnoj povijesti koja uvijek privuce velik broj publike. Posjetitelji su poslušali cetiri strucna povijesna predavanja o lupoglavskom kraju, a najzanimljivija su bila ona o prapovijesti, dijelom i zato što su dosad bili najmanje zastupljeni na susretima s baštinom.
Prvi ljudi na podrucju lupoglavskog kraja živjeli su još pred 14 tisuca godina, kazao je arheolog Darko Komšo koji je u drugoj polovici 90-ih provodio arheološka istraživanja pecina na podrucju Cicarije i Ucke u kojima je sudjelovalo više od stotinu ljudi. U usporedbi s nedavnim, medijski dobro popracenim, pronalaskom "najstarijeg Dalmatinca" na Dugom otoku ciju su starost procijenili na 11 tisuca godina, radi se o tri tisuce godina starijem razdoblju.
Tada se sa završetkom ledenog doba obala Jadranskog mora s linije Zadar - Ancona povlaci u unutrašnjost što uzrokuje i migracije ljudi u zalede. U lupoglavski ih je kraj privlacio velik broj nastanjivih pecina koje su danas predmet arheoloških iskapanja.
Na podrucju Vranjske drage istražene su Pupicina pec, Vešanska pec i Vela pec, a u blizini Bresta pod Uckom pripecak (abri) Šebrn i Klanjceva pec te pecina Sleme na Cicariji. U njima je najvecim dijelom prošlosti živio lovac-sakupljac cija su meta najcešce bili jeleni (cak 75 posto nalaza u Vešanskoj peci su ostaci jelena), a lovio je i divokoze, srndace, divlje svinje i goveda.
U pripecku Šebrn koji se nalazi na prijevoju Cicarije otkriveno je više od tisucu komada kremenih ostataka strelica, pa se pretpostavlja da je to bilo mjesto zasjede. O bogatstvu života u pecinama Cicarije dovoljno govori cinjenica da je u Pupicinoj peci pronadeno cak 50 tisuca arheoloških nalaza od paleolitika, neolitika, do željeznog doba i antike.
U pecini Sleme pronadeni su uklesani križevi što predstavlja osobitu vrstu stijenske umjetnosti. Zanimljivo je i da su tijekom srednjeg vijeka ljudi pripecak Vela pec koristili kao štalu, pa su povremeno morali spaljivati izmet domacih životinja što je ostalo zabilježeno do današnjice.
Arheologinja Kristina Mihovilic predstavila je nalaz grobne žare iz 3. stoljeca prije nove ere u Mariškicima kraj Lupoglava koji potvrduje da se na mjestu na kojem se nalazio stari Lupoglav (Mahrenfels) u željezno doba, a vjerojatno i ranije, nalazila gradina. Arheološki kulturni sloj razotkrio se prilikom proširenja ceste, a uocio ga je u rujnu 2009. godine Nenad Kuzmanovic. Iako je nalaz bio dijelom uništen djelovanjem bagera iz sakupljenih se ulomaka rekonstruirala žara u kojoj se još uvijek nalazio pepeo pokojnika. Prema grobnim prilozima (preslica, ogrlica) i zdravom zubu Mihovilic pretpostavlja da je rijec o mladoj ženi.
Povjesnicari Slaven Bertoša i Tatjana Bradara govorili su o kamenima medašima koji su u Istri najcešce oznacavali granicu izmedu Habsburgovaca i Mletaka. Na podrucju Lupoglava najcešci su prijepori bili oko šuma i pašnjaka, a najcešci sukob bio je izmedu austrijskog Semica i mletackog Roca, Lanišca i Brgudca, a zabilježeni su i sporovi u Lesišcini.
Povjesnicar Jakov Jelincic predstavio je rezultate istraživanja davanja osobnih imena u župi Boljun koncem 19. i pocetkom 20. stoljeca. Najcešce muško ime bilo je Ivan, pa Josip, Franjo i Antun, a žensko Marija, Josipa, Ana te Katarina, a zanimljivo je da se cesto bilježi danas vrlo rijetko žensko ime Petrina.
U dugom dijelu programa povjesnicari Ivan Jurkovic i Elvis Orbanic te sam autor Dražen Vlahov predstavili su knjigu "Maticna knjiga iz Boljuna, glagoljski zapisi od 1576. do 1640.". U stankama izmedu izlaganja nastupali su klapa Novacanska kumpanija, mali sviraci iz Boljunštine te ucenici podrucne lupoglavske škole. Napisao i snimio A. DAGOSTIN)