Nakon ekstremno sušnog ljeta teško je bilo očekivati dobar početak gljivarske sezone, no uzrečica "rastu kao gljive poslije kiše" očito je utemeljena jer nakon prošlotjednih nešto obilnijih oborina 15-godišnji Luka Petohleb iz Buzeta pronašao je na Ćićariji, nedaleko od Raspadalice, dvije goleme puhare. Svaka od njih bila je teška oko 2,5 kilograma.
Dobrom gljivarskom ulovu doprinijeli su i ostali članovi obitelji Petohleb. S Krasa su se vratili s ukupno petnaestak kilograma gljiva. Osim puhara, nabrali su i počrnke (pečurke) te borove vrganje.
Nije ništa neuobičajeno da ova vrsta puhare, koju nazivaju golema puhara, velika ćelavica, gigantska puhara, dosegne 2,5 kilograma težine. Najveća je to vrsta od svih puhara i jedna od najvećih gljiva uopće, a zabilježeni su primjerci promjera većeg od jednog metra i 15 kilograma težine. No, svakako je pravo iznenađenje kada se odjednom nađu dva takva velika primjerka, i to još u paketu s desetak kilograma ostalih vrsta gljiva.
Ovotjednim obiteljskim gljivarenjem Luka je uspješno otvorio jesensku gljivarsku sezonu. "Prvi sam put ove sezone bio tražiti gljive i iznenadio sam se kada sam naišao na tako velike puhare", rekao nam je Luka. Otac Alen dodao je pak da godinama beru gljive, poznaju uglavnom autohtone vrste na Krasu poput sunčanica, počrnka, vrganja, dok su puhare na sjeveru Istre vrlo rijedak "ulov".
- Zadnji put našli smo ih prije pet godina, tri primjerka različite težine, a najteža puhara imala je oko dva kilograma, prisjeća se Alen. Puhara je odlična jestiva gljiva zamamnog okusa, dok joj je unutrašnjost bijele boje i čvrsta, kompaktna. Može se koristiti na različite načine, ali joj okus, saznajemo od Lukine mame Viviane, najviše dolazi do izražaja kada se poha. (G. ČALIĆ ŠVERKO)