Većina ljudi uopće ne razmišlja o prebivalištu, to je jednostavno samo adresa koja im piše na osobnoj iskaznici. No, prebivalište je temelj za dobivanje svih ostalih prava i stoga je ono iznimno važno. Oni koji nemaju "svoju adresu" zbog toga ne mogu doći do prava koji proizlaze upravo iz prebivališta, odnosno zapravo ostaju bez temelja u sustavu. Upravo je stoga lani Centar za socijalnu skrb od nadležnog ministarstva dobio uputu da se beskućnici, koji nemaju svoje prebivalište, mogu prijaviti na adresama centara za socijalnu skrb, a kako bi se njihov status počeo rješavati.
No, iako je to u početku bilo dobro zamišljeno, ovaj je naputak Centrima, pa tako i onom pulskom, donio bezbroj problema. O tome smo popričali s Dorijanom Srdić, ravnateljicom pulskog Centra za socijalu skrb, a na čijoj je adresi trenutno, temeljem odgovarajućeg rješenja Policijske uprave istarske, prijavljeno 27 osoba.
Naputak ministarstva
- Zakon o prebivalištu propisuje da osoba koja je u sustavu socijalne skrbi prebivalište može prijaviti na adresi pružatelja usluge. Primjerice, tako bi oni u domovima za starije mogli imati adresu doma u kojem su smješteni, a beskućnici biti prijavljeni na adresi prihvatilišta, ukoliko ih u tom dijelu ima, ili na adresi centara za socijalu skrb, veli Srdić pojašnjavajući da sam proces ide na način da ukoliko netko nema prebivališta, policija od njih traži da provjere je li ta osoba u sustavu socijalnu skrbi te ju potom prijavljuju na adresu centra.
Ravnateljica veli kako je ovaj naputak u početku imao dobar cilj, omogućiti beskućnicima koji nemaju adresu stanovanja da ishode osobnu i prava koja iz toga proizlaze, no u njega se uvukao veliki broj onih koji "de facto" godinama žive na istome mjestu ali primjerice u ilegalnim naseljima, u zgradama koje su napuštene, barakama, itd… Riječ je, dodaje, često o mnogočlanim obiteljima i svi se oni u MUP-u prijavljuju na adresu centra u ulici Sergijevaca 2, odnosno, na zgradu u kojoj osim Centra, svoje poslovne prostore ima i Grad Pula u čijem je vlasništvu sama zgrada.
Problem je što takve osobe nemaju kako dokazati da su vlasnici nekretnina u kojima žive, iako u njima žive godinama, a obzirom da bez prebivalište ne mogu ostvarivati svoja socijalna prava, oni se prijavljuju na adresu Centra.
U praksi su situacije razne, primjerice ljudi žive u nekoj nekretnini ali nisu njezini vlasnici, nemaju sklopljen ugovor o najmu, nemaju suglasnost za prijavu, odnosno, svi oni zapravo nemaju temelj za prijavu prebivališta, pojašnjava Srdić.
Djelatnici Centra poštari
- Dakle, iako je cilj te upute bio pomoći beskućnicima, a zakonski je točno definirano tko su ti ljudi, da ishode osobnu iskaznicu i time osiguraju preduvjete za ostvarivanje ostalih prava: od statusa, preko zdravstvenog do socijalnih prava; rješenjem koji donosi MUP na našu se adresu prijavljuje sve više ljudi, odnosno oni koji zapravo i nisu beskućnici, a o tome tko će se prijaviti na našu adresu ne odlučujemo mi. Mi čak nemamo ni podatak koliko je točno osoba trenutno prijavljeno, a prema podacima iz srpnja prošle godine na adresu Sergijevaca 2 bilo je prijavljeno 14 osoba dok se za 38 njih zatražilo da ih izvijestimo o tome jesu li u našem sustavu, veli Srdić.
Zbog svih njih djelatnici Centra našli su se u problemima - na njihovu adresu stižu svakodnevno brojne pošiljke koje moraju preuzeti. Riječ je mahom o "važnoj pošti" poput one s prekršajnog suda, javnih bilježnika.
- Ovo je njihova adresa, tu im stiže pošta i mi ju moramo preuzeti. Zatim ih moramo telefonski nazivati da dođu po nju, a ukoliko ih ne dobijemo, što je čest slučaj, moramo voditi zapisnik o tome te poštu vraćati, veli ravnateljica pokazujući nam cijelu hrpu preuzetih pošiljaka, prisjećajući se slučaja kada je policija i osobno dolazila na adresu Centra tražeći prijavljenu osobu. (Borka PETROVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU