Baš kad, nakon cetiri izvrsna koncerta u dvije savršene veceri na pozornici Montrakera, mislite kako je to bilo to i da treca vecer možda bude višak, na kraju idete doma naježeni i siti poslastica iz muzicke slasticarnice koju je ove godine Svetozar Rackov napunio kolacima kojima je nemoguce odoljeti.
Trio rijeckog gitariste Darka Jurkovica nije ostavio ravnodušnim ni americkog bluzera Watermelon Slima, koji je bio nesumnjiva zvijezda festivala u svakom segmentu nastupa. Za one koji nisu slušali Darka Jurkovica Slim preporucuje svojim išcašenim talijanskim da je to «musica magnifica». A Jurkovica valja i gledati dok svira – zbog «two hands tapping» tehnike po uzoru na Stanleya Jordana.
Rijecki gitarist vec osam godina svira s ceškim muzicarima koji cine njegov trio – hladnokrvnim kontrabas majstorom Františekom Uhlirom i bubnjarom Jaromirom Helešicem. Iz te suradnje nastala su tri odlicna CD-a mahom autorskih Jurkovicevih skladbi koje otkrivaju posebnu brigu o boji zvuka i suvremen pristup jazzu koji se ogleda u sofisticiranim aranžmanima.
Uostalom, radi se o glazbeniku koji je dobio dvije nagrade «Status» kao najbolji hrvatski jazz gitarist, koji je svirao s nizom vodecih domacih jazzera, ukljucujuci Matiju Dedica, bubnjara Krunu Levacica i izvrsbog hrvatskoh saksofonista Sašu Nestorovica. Publika na Mo0ntrakeru pozvala ih je, naravno, na bis.
A vecer je nastavljena bluesom kakav možete samo sanjati da slušate uživo u Hrvatskoj – Bill Homans poznatiji kao Watermelon Slim i The Workers: gitarist Ronnie McMullen Jr., basist Clif Belcher i Chris Stovall Brown za bubnjevima.
Puno bi se moglo napisati o Slimu kao muzicaru koji je dobio 17 nagrada americke zaklade Blues Foundation, dobrovoljcu u Vijetnamskom ratu koji je potom postao i do danas ostao antiratni aktivist u Vijetnam Veterans Against War, profesionalnom vozacu kamiona, uzgajivacu lubenica, covjeku koji je odrastao uz muziku Johna Leeja Hookera, Howlin' Wolfa, Muddyja Wotersa.
Ipak, najvažnije je reci da ta svirka, poezija i nastup koji je publika imala srecu doživjeti na Montrekeru u petak navecer ostaju zauvijek u sjecanju. Slim i Workesi ostavili su dojam kao da ste ušli u slasticarnicu u kojoj su samo kolaci koje najviše volite, pa izabirete od svake vrste i spakiraju vam ih u košaricu od najfinijeg karamela, pa još stave mašnu od marcipana s ušecerenom trešnjom.
Tako zvuce tri zlocesto mocne gitare s nizom usnih harminika koje su letjele po pozornici dok ih je mijenjao i tri u istoj pjesmi, a sve skupa drži nevidljivi ali glasni izvrsni bubnjar, za kojeg Slim kaže da svira sve instrumente i može sam završiti koncert, ako svi ostali obole.
Watermelon Slim je nepatvoren, autentican bluzer koji pjeva svoj život, pa u pjesmi o rastanku kaže: «If you think these blues ain't bad, you've never faced a bull, because my coffe cup is ampty and my ashtray's full» i komentira – bez obzira koliko vam je život dobar na cesti ili na turneji, nema boljeg mjesta od doma. Dok je svirao lap guitar stilom lijevom rukom – naopako, a stalak ogrnuo hrvatskom zastavom, odlicno ponavljao rijeci hvale na hrvatskom i povremeno pokušavao komunicirati na talijanskom jeziku, Slim se ocito odlicno zabavljao stvarajuci nevjerojatnu atmosfera na Montrakeru.
«Vi jazz ljubitelji sigurno mislite da se B-sharp ne može odsvirati, a sad cu to ipak uciniti», najavio je bravuru podignute sedme note vodeceg tona u C-molu. Pokazao je najteži steal kojim se itko koristi u sviranju gitare, probijajuci gotovo pod pozornice kad je pustio da mu komad metala padne iz ruke, a demonstrirao je i kako zvuci «slajdanje» mini bocicom whiskeya.
No, to su tek zabavljacki zacini na savršen muzicki obrok u kojem je vrsarskoj publici ponudio i autobiografsku pjesmu «I believe I've Gotta Problem», kojom je poceo karijeru kao vijetnamski veteran u borbi protiv rata, objavljenu na njegovom prvom albumu iz 1973. godine «Merry Airbrakes».
Rekao je da se nada ponovno doci u Hrvatsku. Nada se i dolje potpisana. Kad pomislite na pravi, nepatvoreni, k tome i angažirani Mississippy Delta blues – to su Watermelon Slim i The Workers. Možete se s njima nasmijati, rasplakati, širom otvoriti oci i uši da vidite svijet onakvim kakav stvarno jest – lijep i ružan, neponovljiv.