Opceprihvaceno vjerovanje da se s tonuceg broda prvo spašavaju žene i djeca zapravo je samo prica za malu djecu jer je nedavno švedsko istraživanje pokazalo da brodolome preživljava dvostruko više muškaraca nego žena, a kavalirstvo se javlja iskljucivo kad su muškarci na njega prisiljeni pod prijetnjom strijeljanja, kao što je to bilo na Titanicu.
Uoci stogodišnjice najpoznatije svjetska pomorske tragedije, 15. travnja, mediji su se raspisali o rezultatima istraživanja dvojice ekonomista sa sveucilišta Uppsala, Mikaela Elindera i Oscara Erixona, koji su na 82 stranice obradili 18 najvecih brodskih nesreca u proteklih 160 godina, od potonuca britanske fregate Birkenhead koja je nestala u Indijskom oceanu 1852. do havarije turistickog broda Bulgarije prošle godine na ruskoj rijeci Volgi.
Rezultati su potpuno porazni po viteštvo muškaraca jer pokazuju, kao što su istaknuli i autori istraživanja, da u za život pogibeljnim situacijama vlada pravilo "spašavaj se tko može" buduci da je u svim nesrecama, u kojima je poginulo 15 tisuca ljudi, preživjelo tek 17,8 posto žena u odnosi na 34,5 posto muškaraca.
Ne samo to: istraživanje je pokazalo da u brodolomima stradava najviše djece, dok je najveca stopa preživljavanja zabilježena medu brodskim casnicima, ukljucujuci kapetane, i posadom.
- Ocekuje se da posada spašava putnike, ali naši rezultati pokazuju da kapetani i posada cešce preživljavaju od putnika, kaže u pisanoj izjavi Elinder.
Zašto onda postoje tako pogrešna, ali duboko uvriježena vjerovanja da muškarci najprije puštaju žene i djecu da se spase i da kapetan tone zajedno sa svojim brodom? Zbog Titanica.
Najpoznatija i medijski najeksploatiranija pomorska nesreca u povijesti, koja je obradena i u švedskom istraživanju, doista odudara od zakljucaka studije.
Od 2.224 putnika na Titanicu 15. travnja 1912. život je izgubilo njih 1.514, ali je medu 710 spašenih bilo 73,3 posto od ukupnog broja žena na brodu, 50,4 od ukupnog broja djece i samo 20,7 posto muškaraca.
Dok je Titanic tonuo, orkestar je svirao, a muškarci su doista stajali po strani i u camce za spašavanje puštali žene i djecu. No, to nisu cinili iz viteških pobuda, nego iz prisile. Presudna je bila odluka kapetana Edwarda Smitha koji je naredio spašavanje žena i djece, zaprijetivši da ce posada ustrijeliti svakog muškarca koji se ogluši o naredbu. Suoceni s time, muškarci su se povukli i tako su spašena djeca i žene s Titanica.
Jasno je da je kapetan Smith, covjek takvog morala, odbio napustiti Titanic i potonuo je sa svojim brodom. No samo su petorica kapetana u nesrecama obuhvacenim istraživanjem naredila spašavanje žena i djece prije muškaraca, i tu je odnos preživjelih muškaraca prema ženama i djeci bio nešto manji nego inace, ali su rezultati istraživanja pokazali da je broj preživjelih žena i djece nadmašio broj preživjelih muškaraca samo u slucajevima kad im se prijetilo silom.
- Pokazatelji s Titanica su iznimka, a ne pravilo kad je rijec o pomorskim nesrecama, naglašava se u izvješcu švedskih znanstvenika.