Puljanin Branimir Muidža odlukom je Internacionalne lige humanista proglašen humanistom desetljeća, za što mu je priznanje uručeno proteklog tjedna na svečanosti u zagrebačkoj Esplanadi. Na toj svečanosti Branimir Muidža je donirao sto tisuća kuna Općoj bolnici Pula za nabavku inkubatora i prateće opreme za zbrinjavanje prijevremeno rođene djece. Muidža je danas generalni direktor Tvornice cementa Kakanj u Bosni i Hercegovini, a nagrađen je za iznimni doprinos lokalnoj zajednici u kojoj djeluje.
- Riječ je o priznanju koje me izrazito razveselilo, a prema obrazloženju odluke Internacionalne lige humanista, zasluge pripadaju meni i tvrtki kojoj sam na čelu za izgradnju dječjeg vrtića, informatizaciju škola, uređenje parkova i lokalnog kamenoloma, odnosno za akcije koje su znatno podigle kvalitetu života u Kaknju. Nagrada nije novčana, već je riječ o časnom priznanju.
Nositelj ste i titule menadžera godine. Kada i za koje rezultate ste to dobili?
- Tvornica cementa u Kaknju je već sedam, osam godina, otkako sam joj na čelu, u top tri, odnosno top pet bosanskohercegovačkih firmi po neto dobiti. Menadžer godine u Bosni i Hercegovini bio sam 2006., potom odmah 2007. pa u 2009. godini, a uz to sam dobio i nagradu menadžera godine u BiH te u Jugoistočnoj Europi još 2010. i 2011. godine te postao menadžer desetljeća u ovoj, 2012. godini. Dobili smo i više nagrada za ekologiju. Tako sam 2009. nagrađen za investitora godine, nagradu Fondeko za ekologiju i zaštitu okoliša dobili smo 2007. te Dobro '10., nagradu za brigu o okolišu, 2010. godine.
Kakav je put Puljanina doveo do HeidelbergCementa i sada Kaknja?
- U Heidelberg sam odlučio ići 1999., najprije sa željom da naučim njemački jezik i da nekoliko mjeseci radim u kompaniji koja je multinacionalna, uspješna, globalna, koja primjenjuje najnaprednije standarde. Želja mi je bila da odem na nekoliko mjeseci, steknem dragocjeno iskustvo i nastavim raditi u Puli ili Zagrebu. Međutim, u Upravi Heidelberga imali su konkretne planove i ponude za mene pa sam se, evo, nekako i na svoje iznenađenje odlučio za ostanak u HeidelbergCementu. U tom je periodu privatizirana Tvornica cementa Kakanj pa mi je ponuđen angažman od dvije godine, nakon čega sam se namjeravao vratiti u Njemačku. Međutim, izgleda da sam se jako dobro uklopio pa sam produžio svoj boravak na još dvije godine. Nakon što sam upoznao svoju suprugu, sve se promijenilo i odonda sam se udomaćio u Sarajevu, Kaknju i Bosni i Hercegovini općenito. Međutim, uvijek me nekako želja vuče natrag u Pulu, Istru, Hrvatsku, pa smo nakon višegodišnjih poslovnih uspjeha svoje poslovanje proširili i na Hrvatsku akvizicijom dvije kompanije. Ja sam sada odgovoran i za Hrvatsku i za BiH, pa "kombinirano" živim u Zagrebu i Sarajevu, a svaki slobodan trenutak i godišnje odmore obavezno iskoristim da se vratim kući u Pulu, gdje se ipak osjećam najljepše.
Kakvi su Vam planovi za budućnost?
- Moji ciljevi, kada se gleda neku bližu budućnost, vezani su i dalje za poziciju koju imam u HeidelbergCementu. Nakon Bosne i Hercegovine, gdje smo zaista dostigli zavidne rezultate, to isto želimo ostvariti i u Hrvatskoj pa sam najviše fokusiran na to da i dalje unaprijedimo poslovanje u Hrvatskoj. Iako je u posljednje tri godine evidentna stagnacija i pogoršanje ambijenta poslovanja, ponajviše u građevinarstvu, ja sam vječiti optimist i vjerujem u naše ljude, u cijelu ovu regiju i u dobru budućnost. Moramo sve učiniti da poboljšamo ekonomsku krvnu sliku, fokusirati se na ekonomiju, posebno na proizvodnju, jer i primjeri najrazvijenijih zemalja govore u prilog tome - baza je uvijek proizvodnja. (Razgovarala Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ)