U Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli večeras je otvorena izložba Julija Knifera, vjerojatno najznačajnijeg hrvatskog suvremenog umjetnika.
Retrospektiva barda hrvatske umjetnosti
Iako je svojim radovima već bio prisutan na nekim izložbama ovog muzeja u Puli te u drugim ustanovama u Istri, ovo je prva samostalna, ujedno i manja retrospektivna, istarska izložba tog barda hrvatske, ali i svjetske umjetnosti. Zahvaljujući ljubaznosti Ane Knifer, umjetnikove kćeri, dobavljeni su radovi Julija Knifera koji su se nalazili na pohrani u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti poslije njegove velike retrospektivne izložbe, "Bez kompromisa", održane u jesen 2014. godine.
Izložba obuhvaća 12 radova ovog umjetnika, uglavnom slika velikih formata rađenih tehnikom akrila na platnu, a nastalih u razdoblju od 1979. do 2003. godine, te dva crteža grafitom olovkom na papiru.
"Osnovni i prepoznatljiv motiv Kniferove umjetnosti od početka šezdesetih godina prošlog stoljeća je meandar, izveden u bezbroj varijanti i u različitim tehnikama; crteža olovkom, ulja i akrila na platnu, kolaža te murala. Julije Knifer premda je gotovo cijeli svoj život varirao jedan motiv nikad nije naslikao istu sliku, jer njegov meandar koji predstavlja snažnu i dojmljivu umjetničku konstantu, nikad se ne ponavlja. Minimalni pomaci otvaraju bezbroj mogućnosti koje će Knifer znati iskoristiti kao prilog metafizičkom i neuhvatljivom karakteru svojeg djela. Ana Knifer o tome kaže 'Tokom cijeloga života moj se otac mijenjao, zvuči apsurdno, ostajući isti. Takva su mu bila i djela; ista kroz promjene… Rad u seriji karakterističan je za cjelokupni Kniferov opus, jer je smatrao kako pojedinačno djelo nema osobitu važnost, već ga treba sagledavati isključivo u kontekstu cjeline. Takav stav donekle ilustrira i njegova misao' To što ja radim nije dekoracija, ukras ili estetika. Za mene je to niz činjenica koje čine meandar'.
Sinteza minimalističkog izraza
Knifer se u počecima svog umjetničkog sazrijevanja sastajao s nekoliko sličnomišljenika (umjetnici: Josip Vaništa, Marijan Jevšovar, Ivan Kožarić, Đuro Seder, Miljenko Horvat, Dimitrije Bašičević i teoretičari Matko Meštrović i Radoslav Putar) koji su zajedno formirali Gorgonu vjerojatno najznačajniju umjetničku skupinu naše likovne prošlosti, grupu koju samo uvjetno tako možemo nazvati pošto nije imala manifest, a svojim je članovima dopuštala potpunu stvaralačku slobodu. Neodadaistička poetika, nihilizam, te protokonceptualan pristup umjetnosti izdigli su Gorgonu iznad ostalih likovnih i kulturoloških događanja na ovom području. Djelujući svojim nesputanim i razigranim duhom u Gorgoni, koja je proklamirala djelovanje izvan ustaljenih umjetničkih metijera, a radeći asketske slike gotovo geometrijske provenijencije, Knifer je učinio izuzetnu sintezu minimalističkog izraza i konceptualnog poimanja biti umjetnosti. Stoga je Kniferov meandar već na početku svog puta uspostavljen kao vrijednost koja probija stilske i medijske granice", zapisao je povjesničar umjetnosti Mladen Lučić.
Istaknuti član grupe Gorgona
Julije Knifer (Osijek, 23. 4. 1924. - Pariz, 7. 12. 2004.) Osnovnu i srednju školu polazi u Osijeku. Početkom pedesetih upisuje slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je i diplomirao 1956. godine. Bio je jedan od osnivača i istaknuti član grupe Gorgona koja je u Zagrebu djelovala od 1959. do 1966. kao važniji segment novije hrvatske umjetnosti. Godine 1961. sudjeluje na prvoj izložbi 'Novih tendencija' u Zagrebu kao pripadnik toga pokreta, a 1973. godine sudjeluje na bijenalu u Sao Paulu, te 1976. na Venecijanskom bijenalu zajedno s kiparom Ivanom Kožarićem, dok je istoj manifestaciji nastupio samostalno 1997., a 2001. također samostalno kao predstavnik Hrvatske. Osnovni i prepoznatljiv motiv Kniferove umjetnosti je od šezdesetih godina prošlog stoljeća meandar, izveden u bezbroj varijanti i u različitim tehnikama; crteža olovkom, ulja i akrila na platnu, kolaža te murala.
"Kniferov meandarski oblik reduciran je na jednoličan ritam kontinuirane forme te na kontrast crnog i bijelog, da bi kasnije u njega uključio i boju. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Od 1991. živio je u Francuskoj. 2001. godine proglašen je počasnim građaninom Osijeka, a godinu dana kasnije izašla mu je, prva opsežna i sveobuhvatna monografija autora Zvonka Makovića", zapisao je kustos Mladen Lučić. (V. BEGIĆ)