Hrvatska donorska mreža intenzivno od 2006. godine medu srednjoškolcima u Istri provodi projekt edukacije na temu donacije organa i transplantacije. Osim predsjednika HDM dr. Nikole Žgrablica, u to je ukljucena i nastavnica zdravstvene njege pulske Medicinske škole, jedna od tri licencirane edukatorice HDM-a Marija Crljenica-Veneruzzo. Program je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u predmetima etike, bioetike i vjeronauka za trece razrede srednjih škola.
Isti je program o postmortalnom doniranju organa dotad provodila Donorska mreža. Medutim, u eri svakakvih, brzih i lako dostupnih informacija, djeca su, kažu nam edukatori, preplavljena svakakvim informacijama i senzacionalistickim napisima, od kojih neki, kada su donacije organa u pitanju, i nisu baš pozitivne. Stoga je, kaže Crljenica-Veneruzzo, nužno provoditi edukaciju i ukazivati na cinjenice, mogucnosti i davati tocne informacije.
Siromašni prodajom organa prehranjuju obitelj
- Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali je naš zadatak da ih i dalje kontinuirano educiramo, objašnjavamo i dajemo ispravne podatke. Na srecu, mi danas možemo uociti dobre rezultate naših napora u promjeni stavova kod ucenika, a cak i profesora prema transplantaciji i donaciji organa, na nacin da su otklonjene sumnje i da oni imaju prema tome pozitivan stav. Barem vecina njih, iako, naravno, uvijek ima i onih skepticnih. Zanimljivo je, medutim, da nam ucenici nakon predavanja kažu kako je njima sve jasno, ali da njihovi roditelji nemaju takav stav, odnosno da žive u neznanju. Zato je važno da se informacija proširi, istice Crljenica-Veneruzzo.
Govoreci o ovom jedinstvenom regionalnom programu, istice da je on zapoceo zahvaljujuci podršci i entuzijazmu bivšeg predsjednika HDM-a prim. dr. Igora Povrzanovica i sadašnjeg dr. Žgrablica te ravnateljice Medicinske škole Gordane Coso.
- U cetiri godine obuhvatili smo na tisuce i tisuce ucenika u svim srednjim školama u Istarskoj županiji. Možemo s ponosom reci da smo s više od 330 predavanja, educirali cijelu jednu generaciju srednjoškolaca, istaknula je Crljenica-Veneruzzo.
Ucenici u sklopu ove edukacije uce prije svega o pozitivnim stavovima, humanom odnosu prema zdravlju, bolesti i nemoci. Važno je, kaže edukatorica, stvaranje svijest o važnosti tudeg života.
- Ne postoji vece djelo za drugog covjeka nego kada se spasi jedan život, a kod nekih ljudi nikakvo lijecenje više ne pomaže osim transplantacije organa. Ucenici nakon predavanja nerijetko pitaju za stav crkve prema donaciji organa i tada saznaju da, osim japanskih šintoista, sve vjere imaju pozitivan stav. Papa Ivan Pavao II. zagovarao je donaciju organa, dok je sadašnji papa Benedikt XVI. potpisao i donorsku karticu, iako on ne može biti donor jer se svi njegovi organi smatraju relikvijama.
Takoder, jedno od cestih pitanja je i trgovina organima, ali nakon što im objasnimo koliko je to složen posao, koliko je ljudi ukljuceno i koji su preduvjeti da bi se transplantacija uspješno obavila, na kraju predavanja cak oko toga i nema previše dubioza, kaže Crljenica-Veneruzzo.
Problem je, kaže, što je u siromašnim zemljama, poput Indije, to ponekad jedini nacin prehranjivanja obitelji pa ljudi iz zapadnih zemalja to iskorištavaju. No, Europska unija upravo takvoj trgovini organima u zemljama treceg svijeta pokušava stati na kraj tako što ce, prode li prijedlog, osobama koje odlaze po organ u te zemlje uskratiti zdravstveno osiguranje.
Promjena ponašanja primatelja je "urbana legenda"
Ucenici su nadalje mišljenja da bi u Hrvatskoj, kao što postoji registar nedavatelja, trebao postojati i registar davatelja organa. Zanima ih takoder, može li se odbaceni organ ponovno transplantirati, koliko se placa transplantacija, zna li obitelj kome se organ transplantira i može li odluciti kome donirati organ. Na vecinu ovih pitanja odgovor je negativan.
Na upit ucenika koliko dugo osobe mogu živjeti s transplantiranim organom, dr. Žgrablic odgovara podatkom da je osoba koja je 1986. godine dobila srce, još uvijek živa. No današnji transplantirani pacijenti, osim transplantaciji, dugovjecnost mogu zahvaliti i boljim lijekovima te sve suvremenijoj medicini. Nakon eksplantacije, najduže (do 48 sati) mogu izdržati bubrezi, iako je uvijek bolje da se transplantiraju što prije. Najprije se moraju transplantirati gušteraca i srce, što su ujedno i najkompliciranije operacije, crijeva se moraju transplantirati unutar cetiri sata...
Na pitanje ucenika je li moguca promjena u ponašanju primatelja organa s obzirom da primaju tude stanice, dr. Žgrablic kaže da je to "urbana legenda", jer oni svakodnevno daju krv pacijentima, što su takoder žive stanice drugih ljudi i to ne samo jednog donora vec više njih, pa nema nikakvih promjena. Razlog u mogucoj promjeni ponašanja primatelja organa vidi u cinjenici što se radi o traumaticnom iskustvu, a na mogucu promijenjenu psihologije licnosti mogu pritom utjecati i vrlo teški lijekovi i stres.
Dr. Žgrablic istice da je ovaj program edukacije srednjoškolaca jedinstven u svijetu jer je obuhvacena cijela jedna generacija mladih ljudi. S obzirom da upravo radi na jednoj studiji u sklopu koje i prikuplja takve podatke o educiranosti stanovništva, uocio je da se nigdje nije pristupilo tako sustavnoj edukaciji cijelih generacija kao što se to radi u Hrvatskoj, odnosno Istri. Želja Hrvatske donorske mreže je takvu edukaciju proširiti i na cijelu zemlju, ali su za to potrebna odredena sredstva koja, prema njegovim rijecima, trenutno ne mogu dobiti. (S. ZRINIC TERLEVIC)