Istarski kolekcionar, poduzetnik i umjetnik Refik Saliji Fiko predstavio je svoje skulpture rijeckoj publici. U novootvorenoj galeriji O.K./K.U.N.S. porecki je autor izložio desetak skulptura/instalacija izradenih u maniri ready madea u kojoj dominira autohtoni poljodjelski alat - motika.
Gomile starog, odbacenog alata godinama su cekale na reaktualizaciju u kontejnerima samoukog kipara, sve dok nakupljene energije dvorišnih, vrtnih i poljodjelskih orakula, inducirane krunicom i mantrom ora et labora, nisu rezultirale mirakulom sublimacije njegove osobe u umjetnika, a grozdova alata u divlje i domace blago.
Kosiri i kosirici su se kao osnovne, multiplicirane gradbene jedinice organizirano kondenzirale u prikaz pijetla, maršani, sjeciva kose za travu, cekici i kliješta postali su bikovi, volovi, koze, slonovi, pauni.
Posljednja transmutacija alatke, oruda kao potencijalnog oružja, odnosi se na motiku i njenu pretvorbu u antropomorfne likove Don Quijotea, Afganistanke i Palestinke, zbor pjevaca cija su otvorena usta u pjevanju slova "o" zapravo prsten motike u koji se umece drvena drška.
Neke od motika autor je prekovao i u njih utisnuo ljudska lica, kao odraz u ogledalu samoga kopaca ili uzvraceni pogled onome koji se prihvati drške ove oživotvorene motike.
Rogata motika, s pravim ljudskim zubima i rogovima divokoze, priziva simbolicku sliku panteistickog božanstva (Pan) kao elementarne sile prirode koja hirovito dijeli ili uskracuje svoje plodove, napisao je u deplijanu koji prati izložbu rijecki likovni umjetnik i autorov prijatelj Damir Stojnic.