Most nezavisnih lista, kojem je na čelu Božo Petrov, izradio je 18 mogućih modela nove Vlade te ih je na svojoj stranici počeo objavljivati.
Zasad je iznio svoj "model velike koalicije" navodeći da je riječ o antireformski nepoželjnom modelu Vlade u Hrvatskoj.
Prenosimo u potpunosti Mostovu objavu:
"U samo tri dana nakon izbora, u vrijeme kad još rezultati nisu postali ni službeni, MOST nezavisnih lista izložen je apokaliptičnom pritisku donošenja hitne i goruće odluke o modelu Vlade za koji se treba odlučiti. Posljednja tri dana pročitali smo ili čuli na tisuće sugestija i komentara među kojima se posebno izdvajaju ničim potkrijepljene „teze“ da je prvi prijedlog MOSTA – zajednička Reformska vlada tri najjače opcije – uglavnom promašen. Nebitno je što se to može pročitati na raznim forumima, ali je žalosno čuti kako takve napamet izrečene procjene daju i neki politolozi, analitičari i komentatori istaknuti u javnosti.
Budući da se olako izjavljuje da je MOST, iznenađen svojim vlastitim rezultatom, pomalo naivno „izbacio“ svoj nedorečeni prijedlog – a od MOSTA se očekuje hitna odluka o nečem suvislijem – dužni smo pokrenuti prvi put u Hrvatskoj pravu i argumentiranu javnu raspravu o poželjnim i nepoželjnim modelima Vlade nakon parlamentarnih izbora. Samo za informaciju navodimo da je MOST u danima oko izborne „noći iznenađenja“ izradio i pripremio točno osamnaest (brojkama 18!) mogućih scenarija i modela Vlade, od kojih neki imaju i po nekoliko dodatnih podverzija. Svi ti modeli bit će ovih dana temeljito raspravljeni u MOSTU, a neki od njih, nadamo se, i u Hrvatskoj javnosti. Toliko o nespremnosti MOSTA na ovo što se dogodilo! Ali zadovoljiti medijski i javni stampedo da se u dva-tri dana objave svi detalji nove Vlade ne bi uspjela ni cjelokupna administracija Europske komisije.
Očekivali smo velik broj mandata
Molimo javnost da uzme u ruke medijska izdanja i deset dana prije izbora te da svi koji to žele pročitaju o koliko su mandata i o kakvom trendu govorili predstavnici MOSTA još dok su ankete pokazivale da će MOST osvojiti 5 mandata. Pokuša li se naći datum kada se iz MOSTA već govorilo o 15, pa i više mandata (tjedan dana prije izbora!), možda će se shvatiti zašto u MOSTU nije bilo pretjerane euforije iznenađenja među članovima središnjice.
Naš se najuži krug potajno nadao da će trend možda uspjeti podići brojku i na 20-25 mandata, jer bilo je pitanje samo koliko još dana za to treba. Pogledajmo rezultate: u četvrtoj i osmoj (iznad 10%, a jedan mandat), a u devetoj izbornoj jedinici (iznad 15%, a samo dva mandata), dakle trebalo je još samo malo, pa da se dogode dodatna tri mandata, a ni u prvoj, sedmoj i desetoj izbornoj jedinici mandat više nije uopće bio predaleko.
Pogledajmo još jednu činjenicu koja potkrijepljuje da iznenađenje nije ovih 19 mandata, nego da je iznenađenje moglo biti znatno veće: samo jedan jedini mandat MOST je dobio na graničnoj crti u svoju korist (drugi mandat u V. izbornoj jedinici), dok su svi gornji mandati u ostalih devet izbornih jedinica postignuti s debelim prebačajem potrebnog broja glasova sve do graničnih mandata prema gore.
Znali smo da je realnost iznad 10 mandata deset dana prije izbora, a to da smo to znali, znaju i analitičari i komentatori na nacionalnoj televiziji koja je objavila prvo istraživanje. Znali su, jer smo im tada poslali vlastite primjedbe u kojima im napominjemo da je zbog trenda svaka anketa o MOSTU nakon samo dva dana bila zastarjela, pa kad je „semafor“ pokazivao „5“, na kontu je već bilo „12“ mandata.
Poslali smo svoje vlastite projekcije jer smo bili nezadovoljni sporim objavama anketa koje su pokazivale toliko „stare“ rezultate da su MOSTU svaki puta nedostajali mandati koji su već zapravo bili dostignuti.
Jedino što nam je bila zadovoljština sigurnost da analitičari HDZ-a (i dijelom SDP-a) očito kasne za „brojkama i slovima“ pa desetak dana pred izbore uopće nisu shvaćali što se događa te nisu na taj trend na vrijeme reagirali prilagodbom svoje kampanje.
Radili smo volonterski
Ali nešto valja priznati, MOST je bio organizacijska „gerila“ , jer je cijeli sustav počivao na potpunoj volonterskoj bazi. U tom smislu hijerarhijska nepovezanost sustava rađala je osjećajem da se sve dogodilo prilično slučajno i da je MOST iznenađen rezultatom „igre“. Istina je, MOST nema organizacijsku strukturu poput klasičnih stranaka, pa je za uhodavanje komunikacije s javnošću potrebno malo više vremena. Istina je, mnogi se u MOSTU dovoljno ne poznaju, ali taj mozaik ima jednu drugu draž – MOST iz dana u dan otkriva unutarnje potencijale koji ga dižu i učvršćuju brže od bilo kojeg drugog trenda „osipanja“.
A sada da bismo izazvali ozbiljnu javnu raspravu, kao politička platforma kojoj uopće nije stalo do panične „naplate“ svojih mandata na „blagajni“ Banskih dvora, krećemo s iznošenjem čitavog niza modela i scenarija formiranja ili neformiranja Vlade u kojima MOST može i želi sudjelovati, u kojima MOST može a ne želi sudjelovati i u kojima MOST uopće ne mora sudjelovati (jer za to postoji sasvim dovoljno nekih drugih „ruku“).
MOSTOVE birače ne zanimaju fotelje MOSTOVACA, nego ozbiljne strukturne promjene u državi. To i samo to je cilj u kojeg će idućih tjedana pokušati „pogoditi“ MOST. Ništa iznad (za sebe i svoje članove) i ništa ispod (za Hrvatsku) MOST neće prihvatiti.
Građanska odgovornost nije bila samo izaći na izbore, nego i znati na koji način se zlorabe, a na koji način brane povjereni glasovi i zadobiveno povjerenje birača.
MOST ni u Hrvatski sabor ni u Banske dvore neće ući kao u kasino. Umjesto žetona za velike političke igre, na stolu želimo vidjeti samo mjere za hrvatski strukturni oporavak. Ništa se drugo neće “prošvercati” preko MOSTA.
Takvim sadržajnim, a ne kalkulantskim opcijama vrijeme ide na ruku.
MOSTU se nikamo ne žuri. Žuri se onima koji bi htjeli preko mosta", piše na stranici Mosta nezavisnih lista a u nastavku slijedi prvi model Vlade.
Model velike koalicije - danas antireformski nepoželjan model Vlade
"Nakon što je MOST nezavisnih lista HDZ-u i SDP-u predložio formiranje zajedničke „reformske vlade“, čak su i u jednoj od tih stranaka na to odgovorili: pa što će nam onda MOST? To ponavljaju i neki javni komentatori. Pa se i mi sada ozbiljno zapitajmo je li moguća Velika koalicija i iz kojih bi se razloga ona danas formirala u Hrvatskoj?
Zašto velika koalicija nije pala na pamet ni HDZ-u ni SDP-u, a za nju imaju i više nego dovoljno „ruku“? Možda zato što bi pred građanima poništili i zadnji argument svoje izvanjske razlikovnosti? Možda zato što misle da će samo jedna strana preko MOSTA dobiti mogućnost da (još) četiri godine nadzire sve što želi u Hrvatskoj?
Možda i jedna i druga strana misle da im MOST (jer je mlada i neiskusna struktura) u jedan-na-jedan modelu neće moći uopće pohvatati „prste“? Ili su jednostavno dva čelnika toliko fokusirana na svoje pozicije da ne mogu zamisliti jedan drugog lijevo-desno za istim stolom – i još da netko treći sjedi u sredini!?
Hrvatskoj su potrebne stvarne strukturne promjene, a ne površinska kozmetika. Velika koalicija u sadašnjim hrvatskim uvjetima može se dogoditi samo iz motiva zadržavanja zauzetih pozicija, a promjene bi se tada prikazivale samo na temelju kozmetike, kao što je to bilo zadnjih nekoliko mjeseci pred izbore. Takva velika koalicija nemoguća je danas samo zbog osjećaja barem jedne strane da možda ipak može dosegnuti barem kakvu-takvu Vladu bez one druge strane.
Ali da su na ovim izborima lijeva i desna opcija dobile po 40 mandata, a da je MOST osvojio 50 saborskih mjesta, danas bismo u Hrvatskoj imali veliku koaliciju drugi dan nakon neslužbene objave izbornih rezultata.
Nijedna opcija ne bi pristala dati svoj manjinski „paket ruku“ za provođenje strukturnih reformi većinskom MOSTU. Sigurni smo da bi u takvom slučaju predizborna retorika podjela bila zaboravljena brže negoli se sada MOSTU daje vremena da obrazloži što je to zapravo prijedlog Reformske vlade. I tu svoju veliku koaliciju pravdali bi svojom zabrinutošću za državu, zbog čega trebaju zatomiti svoje međusobne napetosti i prevladati nepovjerenje. MOSTU ne bi dali svoje glasove, jer tada bi MOST trebao njih, a ne (kao sada) oni MOST.
Velika koalicija danas bi u Hrvatskoj bila upravo antireformsko spašavanje pozicija. Nikakvu bitnu reformu danas dragovoljno ne bi proveli HDZ i SDP zajedno. Pat pozicija je iznenadna šansa da na reforme jednostavno pristanu zbog samih sebe!
Onaj tko na njih ne pristane, ne igra se samo svojom osobnom pozicijom u stranci, nego budućnošću stranke do razine početka nestajanja, a trend će početi već na novim izborima. Budući da smo to jasno izrekli, neka se sada udruže i iz inata izvrše strukturne reforme bez MOSTA. Naša misija će biti izvršena.
No, postoji problem kojeg naša javnost i analitičari kao da ne žele ni vidjeti ni analizirati. Što je to velika koalicija danas u Hrvatskoj? HDZ i SDP? A što ćemo s pet malih stranaka s jedne i sedam s druge strane?
Dva moguća modela velike koalicije
Dakle, dva su moguća modela velike koalicije. Velika koalicija između samo dvije najveće stranke i velika koalicija dviju predizbornih koalicija.
Je li realno da HDZ i SDP svojim koalicijskim partnerima kažu da im više nisu potrebni? Pa čak i da im zapravo smetaju. A onda, očišćeni od koalicijskih tereta, da sa svojim samostalnim mandatima stvore dvostranačku veliku koaliciju s 80-ak ruku u Saboru?
Ako i vi smatrate da nije realno očekivati od te dvije stranke da ulaze u rizik dugoročne zavade sa svojim koalicijskim partnerima (te ih zapravo natjeraju na stvaranje novih političkih blokova koje više neće kontrolirati), zamislite kako bi zapravo danas u Hrvatskoj izgledala velika koalicija? Činilo bi je 14 stranaka!
I sada ozbiljno zaključimo bi li to imalo sličilo Reformskoj vladi kakvu predlaže MOST, a kako brzopleto zaključuju mnogi kreatori javnog mnijenja!? Treba pažljivo pročitati MOSTOVO priopćenje o prijedlogu reformske vlade, pa će se uočiti „kvaka“ koja taj prijedlog i u tako minijaturno plasiranoj verziji čini sve samo ne naivnim prijedlogom. Ali o tome detaljnije u temi o Reformskoj vladi.
Velika koalicija 14 stranaka bila bi najsnažnija antireformska utvrda kakvu možemo zamisliti. Pa ni dvostruko više ministarstava ne bi bilo dovoljno za toliko mnogo aspiranata! A da o drugim državnim foteljama i ne govorimo. Takva velika koalicija u Hrvatskoj danas nije moguća kao reformska, nego kao grčevita antireformska mješavina svih mogućih parcijalnih interesa. Zato je to danas za Hrvatsku najnepoželjniji model Vlade.