U ponedjeljak, 5. svibnja, na sam Dan grada Pule, s početkom u 20.30 sati, u Istarskom narodnom kazalištu sa svojim će bendom nastupiti Livio Morosin, jedan od najboljih autora na domaćoj pop rock i etno sceni. Na ovom gala koncertu "La Piova" u povodu 20 godina Morosinova autorskog djelovanja (čiji je organizator Daniel Sponza), kao gosti će nastupit Alen Vitasović, Gustafi, Anelidi, Šćike, In vino veritas i Drago Mlinarec.
- Kad ste prvi put uzeli gitaru u ruke?
- Negdje u sedmom razredu osnovne škole moj stariji brat Dino kupio je akustičnu gitaru, čini mi se 'melodiju'. Na njoj sam počeo učiti prve akorde i odmah krenuo komponirati.
- Što to znači u svijetu 13-godišnjaka?
- Uglazbio sam pjesmu Jure Kaštelana "Volio bih da me voliš". Vrlo brzo smo zatim Igor Arih, Čedomir Mošnja, Vlado Maružin i ja krenuli s bendom Lam, prethodnicom Gustapha y njegovih dobrih duhova. Tih sam tinejdžerskih godina non-stop slušao glazbu. Rastao sam slušajući Crosby, Stills, Nash & Young, puno tradicionalnog bluza, The Allman Brothers… Bilo je tu i puno Engleza, primjerice Genesis, sve dok se nisu pojavili Sex Pistols i Pere Ubu. Beatlese i Stonese sam kasnije zavolio odnosno razumio što su htjeli reći.
- Koliko je na vašu karijeru utjecalo desetak godina djelovanja u Gustafima?
- Odrastao sam s Gustafima. Mada ponekad i različiti, u to smo vrijeme jako dobro funkcionirali zajedno. Upravo ta različitost karaktera i glazbenih svjetonazora dali su izuzetne rezultate.
- I sjajan prvi album "V"?
- Da, na čijem omotu piše moje ime, iako nisam sudjelovao u snimanju.
- Pa to je baš u redu.
- Ali zato postoje trake s naših proba. U biti, to su neslužbena izdanja.
- Neke mi je Pino Ivančić presnimio prije nekoliko godina.
- To je bilo odlično, jako puno zabave, i uživanja u svirci. Prije svega istraživanje; traženje svog zvuka. U tom kontekstu treba spomenuti velikog svjetskog putnika i muzičara Puležana Mira Milanovića, koji nas je cijelo vrijeme trpio i snimao na četiri kanala.
- Sami ste se jednom prilikom definirali kao underground pop autor koji jednim dijelom želi biti dio popularne kulture, a drugim od toga bježi.
- Da, to je moj križ. Od publike ne treba bježati, ali meni su okviri pop glazbe preuski. Moram ih razbijati drugačijim zvukom i drugačijim pristupom.
- "La Piova" lijepa je vodnjanska narodna pjesma koju ste svojedobno snimili i sugestivno reinterpretirali. Zašto ste baš nazivom te pjesme nazvali predstojeći koncert u INK-u?
- Imam osjećaj da me ta pjesma duboko povezuje s Bobom Dylanom i "A Hard Rain's A-Gonna Fall", protestnom pjesmom koja mi dosta znači u životu. U tekstu "La Piova" najavljuje se kiša kao metafora promjena, najčešće bolnih.
- No. ta je pjesma i simbol tvoje korijenske povezanosti s rodnim Vodnjanom?
- To je autohtona pjesma s prekrasnim tekstom koju sam slušao od malih nogu, i htio sam vratiti svom gradu sve što mi je dao.
- I tu se pokazuje da će pjesma uspjeti ima li sjajan tekst.
- … i sjajnu melodiju. A tekst je izvrstan, jednim dijelom i kanibalski, kad kaže da toliko voli svog dragog da bi mu pojela srce sprženo na ulju.
- Koja je tajna uspjeha glazbenog projekta Morosin/Vitasović sredinom 90-ih?
- Puno je faktora utjecalo na taj uspjeh, i svaki je važan. To je vrijeme političkih promjena, buđenja istrijanstva, kad smo postali više svjesni svog istrijanstva i izražavanja na čakavici. Meni je, s druge strane, uvijek bilo lakše pisati na istrijanskom jer je jezik puno melodiozniji, muzikalniji nego standardni hrvatski jezik. Alen je izvrstan pjevač i u to je vrijeme jako dobro izgledao, što nije nebitan faktor na popularnoj sceni. A sigurno je u svemu postojao i faktor slučajnosti, faktor koji se dogodio mimo naše volje. (Zoran ANGELESKI)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU