Austrijanac Raimund Reith krajem svibnja preživio je gotovo sigurnu smrt od utapanja, zahvaljujući djelatnicima vrsarske marine, porečke Hitne medicinske pomoći i osoblja pulske Opće bolnice. U njegovom je spašavanju kod mola u marini sudjelovalo više od 15 ljudi. Sam Reith kaže da je to bila prekretnica u njegovu životu, te da je neizmjerno zahvalan svima koji su mu pomogli. Nakon pet kritičnih, od ukupno devet dana na liječenju u pulskoj bolnici gdje mu je život visio o koncu te više od dva mjeseca rehabilitacije kada je dobio i upalu pluća, Reith se sa suprugom Ljubicom vratio ponovno na odmor u Vrsar.
Sjećam se samo pada s pontona
Susreli smo ga na njegovoj jahti u marini, a u razgovoru nam je pomogao član uprave Montrakera Armido Gerometta iz Vrsara.
- Nemam riječi za ono što su ti ljudi učinili za mene. Da nije bila brza, gotovo munjevita, reakcija djelatnika marine, ja sada sigurno ne bih bio tu. Jednako tako i brza reakcija medicinara Hitne pomoći iz Poreča te na kraju i pulske bolnice. Što se događalo toga dana i dok sam bio "na aparatima" u bolnici pamtim samo u insertima. Naime, toga dana sam u popodnevnim satima pao s pontona u more, zapeo ispod njega - to je sve čega se sjećam, kazao nam je Reith.
O vremenu provedenom u pulskoj bolnici na raznim odjelima i agoniji koju je prolazila obitelj, ispričala nam je njegova supruga Ljubica Reith.
- Cijelo vrijeme njegovog boravka u Puli je netko od nas iz obitelji bio s njim. Uvjerili smo se da su pulski doktori učinili najbolje za njega, za što smo im neizmjerno zahvalni, posebno doktoru Aleksandru Šuputu, voditelju Odjela za anesteziju i intenzivno liječenje, a moram naglasiti da su koristili i najmodernije medicinsko-tehnološke uređaje za koje znam da su čak moderniji od onih koje koriste u Austriji. Zato smatram da je u njegovom slučaju najbolje da je bio zbrinut u Puli. Tih pet dana je bilo ključno i to su pulski doktori odradili vrhunski, od pranja plućnih krila do konstantne brige, kaže supruga Ljubica.
Reanimacijom mu "udahnuli" život
Reith je 20. svibnja u popodnevnim satima nenadano s pontona pao u more i zapeo za kamen. Njegov pad vidjela je jedna gošća sa susjedne jahte te je odmah alarmirala recepciju marine koja je dvadeset metara udaljena od pontona. Na njezinu dojavu reagirali su mornari koji su odmah skočili u more, no zbog mutne vode nisu uspjeli vidjeti Reitha te su morali koristiti masku za ronjenje. U spašavanje su se tada uključili i drugi, jer je izvlačenje Reitha bilo prilično teško na mjestu gdje nema stepenica, već samo konopci od jahti.
Mornari su prije dolaska Hitne krenuli s reanimacijom jer Reith više nije davao znakove života. Istovremeno je obaviještena porečka Hitna pomoć koja već za 14 minuta bila u marini i nastavila reanimaciju. Par minuta kasnije došao je i drugi tim hitne pomoći te su zajedno stabilizirali Reitha kojega su potom prebacili u pulsku bolnicu.
Supružnici Reith su u Vrsar dolazili velikom jahtom još dok se marina tek gradila te nakon 13 godina dolazaka u marinu ne kriju oduševljenje ljudima i mjestom. Ovaj događaj iz svibnja im je samo potvrdio da je njihov izbor marine bio više nego opravdan.
Gerometta je vrlo ponosan na svoje djelatnike koje je Uprava Montrakera nagradila za hrabri pothvat. Naglasio nam je da su u akciji spašavanja sudjelovali mornari Danijel Bašić, Igor Ružić, Valter Valenta, Marino Perić i Branko Deak i recepcionar Marine Angelo Aquilante, te Mario Glavić koji se slučajno zatekao u blizini. Oni sami smatraju da su učinili nešto sasvim normalno što bi bez razmišljanja ponovili, a razgovor s nama su prepustili Gerometti.
- Drago mi je da su zaposlenici brzo i koordinirano reagirali i preuzeli inicijativu do dolaska Hitne pomoći. Veseli me što ljudi koji su spremni pomoći rade kod nas i smatram da su upravo oni najbolja slika naše marine, jer bez njih sigurno ne bi bila takva, kaže Gerometta. (Mateo SARDELIN)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU