Porecki i pulski biskup mons. Ivan Milovan na blagdan Božica predvodio je polnocku i svecano jutarnje koncelebrirano misno slavlje u Eufrazijevoj bazilici. Cestitavši svima dan Isusova rodenja na hrvatskom i talijanskom jeziku, podsjetio je da Božic slave vjernici, ali i oni bez povezanosti s Crkvom, što ga cini sveljudskim blagdanom, jedinstvenim po atmosferi, dragosti, zajedništvu i blizini, kada smo spremni pružiti ruku i biti bolji nego drugih dana.
- Sin se Božji rodio da svim ljudima, i nama u trecem tisucljecu bude Spasitelj. Ta najveca, najradosnija novost svijeta bila je recena jednostavnim ljudima, pastirima: "Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin." Tu rijec slušamo i mi danas - ne po andelu nego po evandelju i njegovim navjestiteljima. Vijest je to koja nas ne može ostaviti indiferentnima. Jer ako je istinita, ona sve mijenja, tice se i nas, tice se i mene. No zato, treba da smo kao pastiri, budni. San je znak zatvorenosti u samoga sebe i svoj svijet. A covjeku je u životu od bitne važnosti da se duhovno probudi, da izade iz svoje zacahurenosti te da ima osjetilo za Boga i za covjeka. Kažu da je najdublji covjekov osjecaj, osjecaj za tajnu. Kao što uho može biti više ili manje osjetljivo za glazbu, tako i duh za tajnu Božje prisutnosti. Ipak, svaki covjek u duši ima otvorenost za Boga, svatko ipak u dubini svoje duše traga za istinitim, za dobrim i lijepim - u konacnici za Bogom, rekao je biskup Milovan u prigodnoj propovijedi.
Osvrnuo se i na procitano Ivanovo evandelje u kojem se Isus ukazao kao veliko svjetlo, jer dolazi rasvijetliti tamu koja je u covjeku. Ta tama je lutanje, neznanje o bitnom: tko je covjek, zašto živi, kako živi i kamo je usmjeren. Covjek je bitno potreban nutarnjeg prosvjetljenja, može pokušati živjeti u lažnom, prividnom svjetlu, poput onih pozornica, ali ta svjetla nisu dovoljna, jer pravo svjetlo dolazi iznutra, porucio je Milovan. Dodao je kako današnju recesiju mnogi teško podnose, te je ona izazov za sve, pogotovo odgovorne ljude, politicare i gospodarstvenike, koji trebaju biti solidarni i misliti na druge. Istaknuo je kako je teško podnijeti i još jednu recesiju, onu duhovnu, jer se bez duhovnih vrednota ne može živjeti.
U cemu je smisao Božica?, upitao se biskup Milovan i nastavio: - Udubiti se u cudo Božjeg dolaska, prihvatiti to Svjetlo, poci dosljednije putem istine, pomirenja, pravednosti, solidarnosti. Jaslice nas uce jednostavnosti, dobroti, srdacnosti, tu nema parade, sile i moci. Bog beskrajno voli covjeka: jaslice i križ najjasnija su Božja poruka. Da treba vjerovati u ljubav. Odrastamo cesto u svijetu mrzitelja, cinika, karijerista, doživljavamo poniženja. O Božicu se pak približavamo onome koji je sama ljubav, cistoca, svemoc koja je za nas postala nemoc. On nas poziva da vjerujemo u ljubav, rekao je Milovan.
Porecki i pulski biskup još je jednom podsjetio kako je Božic blagdan obitelji, koji se na osobit nacin slavi u krugu najbližih. - U godini smo obitelji, u pripravi na dolazak Svetog Oca koji ce nam doci za Nacionalni dan obitelji. O kad bi i ove godine Božic vratio mnogim obiteljima osjecaj svetosti, topline i vjernosti, želja je s kojom je propovijed zakljucio Milovan.
Božicna je misa kao i svake godine okupila mnoštvo vjernika, te gotovo da nije bilo slobodnog mjesta u bazilici. I dok je kiša neumoljivo padala, slavljenicka noc, jednako kao i svecana jutarnja misa, prošle su dostojanstveno i mirno.