Sudeći prema završnom pljesku, ne i ovacijama, kojim je sinoć s Male scene pulskog INK-a ispraćena jedna od najpoznatijih slovenskih glumica Violeta Tomič, njena izvedba monodrame "Kurba", ljubljanskog Gledališča Glej, nastale dramatizacijom i adaptacijom kolumni Vedrane Rudan, zadovoljila je gro pulske publike. Ova je predstava u režiji Marka Bulca u godinu i pol dana od ljubljanske premijere postala velik slovenski kazališni hit; izvedena je više od 50 puta i pratile su je dobre kritike, no dojam je da je na njenom pulskom uprizorenju, zbog odluke da se izvodi na hrvatskom jeziku, izostala puna glumačka spontanost i razigranost.
Premda se dobro i točno služi hrvatskim jezikom, čini se da bi bolje bilo da se iskusna glumica Violeta Tomič odlučila za materinji, slovenski jezik jer bi bila oslobođena tog tereta jezične preciznosti, dok je s tom dodatnom koncentracijom ipak istisnula mali, ali za autentično oživljavanje Rudaninog energičnog predloška itekako važan dio prirodnosti, a time i uvjerljivosti ove čas komične, čas provokativne, a čas potresne životne priče o poziciji žene, njezinoj ulozi u društvu i svim problemima s kojima se sredovječna žena susreće, od diktata ljepote, starenja, abortusa...
Pritom su više zaveli publiku ozbiljniji dijelovi poput potresnog suočavanja s djetinjstvom obilježenom batinama nasilnog, hladnog oca, razgovor s abortiranim sinom ili duhovita komunikacija majke i odrasle kćerke, nego gegovi sa seksom ili proklamatorska kritika licemjernih popova koji urlaju o abortusu kao zločinu, a prešućuju zločin pedofilije među svećenstvom. I tu postoje izuzeci, pa je tako publiku nasmijala tvrdnja kako samo bogati i moćni muškarci mogu tucati lijepe mlade cure, jer "kad ste vidjeli da 60-godišnji šofer vodi za ruku lokalnu ljepoticu".
Scena je bila minimalistička, ali vizualno iznimno sugestivna zbog atraktivnog korištenja rasvjete.
Ovo je prva kazališna dramatizacija kolumni koje je Vedrana Rudan pisala za tjednik Nacional, naknadno ukoričenih u knjizi "Kad je žena kurva/kad je muškarac peder". Kad smo kod autentičnosti, kad bi Vedrana Rudan sama i bez pripremljenog dramskog teksta gostovala na kazališnim daskama, po uzoru na njene jedinstvene i ne baš česte televizijske nastupe (prije desetak godina je, kao specijalna gošća Franciju Blaškoviću, imala sjajan spontan nastup u pulskom INK-u), bio bi to pun pogodak. Bar za našu publiku. (Zoran ANGELESKI; snimio Dejan ŠTIFANIĆ)